Sarajevskim fudbalskim rivalima prijeti nova sušna godina, još jedna sezona bez trofeja. Šanse da Sarajevo ili Željezničar osvoje trofej znatno su umanjene nakon prvih utakmica polufinala Kupa BiH.
Naročito za Željezničar, koji ima zaostatak od tri gola protiv Širokog Brijega (0:3), pa preokret na Grbavici izgleda kao nemoguća misija. S druge strane, Sarajevo će u Banjoj Luci juriti jedan gol iz prve utakmice (0:1), ali prema prikazanom u prvoj utakmici – bordo tim nema šta tražiti u gradu na Vrbasu.
I kako to obično biva nakon neuspjeha – skidaju se glave, a prvi na tapeti su treneri. Nezadovoljni su navijači i Sarajeva i Željezničara – s razlogom, gladni su uspjeha, a sve češće se spominju odluke dvojice trenera, Zorana Zekića, s jedne, i Denisa Ćorića, s druge strane.
Mogli bismo reći, već viđeno, ali treba uzeti u obzir i jednu stvar – ništa ne dolazi preko noći i ljudi koji vode brigu o sportskom dijelu moraju, prije svega, imati strpljenja. Kao i navijači.
Nije Sarajevo ni prošle godine bilo prvak, nije bilo ni blizu. A znaju i oni u plavom dijelu grada kakva je bila njihova prošla sezona. Sarajevo je "ratovalo“ sa sudijama, Savezom, pokretalo borbe za pravdu i na sav taj džumbus došao je Zekić.
Još gore je bilo njegovom kolegi s one strane Miljacke. Strahovalo se na Grbavici od ispadanja, a kada je došao Ćorić, uz nekoliko pojačanja Evropa je došla "pod moranje“.
Uostalom, najlakše je smijeniti trenera, ali "smjenjivači" nemaju odgovor na pitanje - a koga dovesti poslije.
Politika mijenjanja godinama nije donijela ništa dobro ni Sarajevu, ni Želji. Ispostavilo se samo kao gubljenje vremena – svaki trener donosi sa sobom novu filozofiju, novi sistem, dovodi nove igrače i svaki put se ide samo ispočetka. A nema te osobe koja će preko noći napraviti šampionski tim. Sistem je majka uspjeha, a mora se krenuti od početka – urediti omladinske pogone, pametno ulagati i sklapati tim koji će na duže staze donijeti ono što svi žele – uspjeh.
