Edhem ef. Čamdžić je zaista ostavio dubok trag u Bosni i Hercegovini, posebno u Banjoj Luci, gdje je bio ključna figura u obnovi vjerskog života i promicanju suživota među ljudima različitih vjera. Njegova hrabrost i odlučnost u obnovi vjerskih objekata i povratku Bošnjaka u Banju Luku nakon rata ističu ga kao ne samo vjerskog lidera, već i kao simbol nade i oporavka.

Ono što je posebno značajno u njegovom djelovanju jeste njegov pristup izgradnji mostova među ljudima svih vjera. Ef. Čamdžić je bio poznat po svojoj spremnosti na dijalog i saradnju s ljudima drugih vjeroispovijesti, što je kulminiralo priznanjem od pape Pavla II, što je izuzetno važno u kontekstu njegove predanosti suživotu i međureligijskom razumijevanju.

Njegova odluka da odbije orden od Milorada Dodika i „izuzetnu nacionalnu penziju“ u 2012. godini pokazuje njegovu principijelnost i odanost vlastitim uvjerenjima. Ovaj čin se može interpretirati kao simbolički odgovor na politiku i okolnosti u zemlji, ali i kao jasan izraz njegove volje da ostane dosljedan svojim moralnim i vjerskim vrijednostima.

Njegovo zalaganje za povratak i pomoć povratnicima, kao i kontinuirana prisutnost među džematlijama, posebno u ramazanskim danima, pokazuje njegovu predanost zajednici i duhovnoj obnovi. I dalje nastavlja biti prisutan u životima onih koje je pomogao obnoviti, a njegovo ohrabrivanje povratnika i poziv političarima da slijede njegov primjer pokazuju da i danas teži izgradnji jedinstva i pomirenja u zemlji.

U njegovim riječima o ramazanu i suživotu s komšijama drugih vjera vidi se snaga vjere, solidarnosti i zajedništva, što je svakako pozitivan primjer u društvu koje je još pogođeno podjelama i nesigurnostima.