Bez obzira na različite stavove o uzrocima i krivcima, stanovnici Bosne i Hercegovine već tri godine svjedoče strahotama rata na istoku Evrope, nakon što je u februaru 2022. ruska vojska ušla na teritorij Ukrajine. Prizori nekim novim oružjem razorenih gradova i prepolovljenih zgrada, egzodus miliona ljudi, duboko su se urezali u pamćenje svakog stanovnika ove zemlje.

Broj žrtava s obje strane drži se u tajnosti, ali Rusija i Ukrajina izgubile su stotine hiljada vojnika. Američki predsjednik Donald Tramp (Trump) u februaru je iznio stravične procjene da je ovaj rat odnio čak 1,6 miliona života, gotovo 900.000 na ruskoj i 700.000 na ukrajinskoj strani.

Posljedicama ljudskog zla, planiranog u dobro zaštićenim kabinetima političara, svjedočili smo i u Gazi, gusto naseljenoj palestinskoj enklavi, koja je 16 mjeseci bila izložena bjesomučnim napadima izraelske vojske. Bespomoćno smo posmatrali masovno stradanje civila, slike izgladnjele i ranjene djece, srušene bolnice, škole i izbjegličke kampove. Danas je sve pretvoreno u gomilu ruševina na kojima normalan život još dugo neće biti moguć.

Zahvaljujući ponajviše inicijativama Trampa, primirje u Gazi nekako se održava, a život Palestinaca lakši je barem toliko da više nisu na meti raketa i dronova. U petak su potvrđene informacije da su i Rusija i Ukrajina, uz snažan angažman predsjednika SAD, na putu da zaustave dug i krvav rat.

Za to vrijeme, s masovnim demonstracijama studenata u Srbiji i secesionistički udar na bh. institucije iz RS, Balkan ponovo počinje da ključa.

Građani strepe od reprize 90-ih godina, a političari svojom retorikom i potezima ne pokazuju nimalo obzira za njih. Naprotiv, vlast i privilegije koje ona nosi su cilj do kojeg se ne biraju sredstva. Da bi je sačuvao, režim u RS pokazao je spremnost da pogazi i Ustave RS i BiH, i zakone koje je izglasao, da prisvoji pola države, donese zakone po svojoj mjeri, pa čak i da suprostavi policajce koji u istoj zemlji, u različitim uniformama, samo rade svoj posao. Jasno je da niko ne prijeti RS, niti narodu kojeg tvrde da predstavljaju. Objektivno, niko za to nema ni volje, ni kapaciteta, jer ova zemlja s oba svoja entiteta, decenijama je suočena s posljedicama rata kroz koji je prošla, siromaštvom, beznađem i egzodusom mladih.

Zato odgovor građana na avanture neodgovornih političara baš ovih dana mora biti glasniji, energičniji i jasniji. Svoje bitke vodite ne skrivajući se iza naroda i ne upirući prstom u neprijatelja kojeg nema! Ili, slijedeći ih, rizikujemo da ponovo kopamo rovove, da ginemo i rušimo ono što smo teškom mukom izgradili i da čekamo američkog ili nekog drugog predsjednika da i nama donese mir.

Dobri profesor Franjo Topić je davno istakao: “Mir nije sve, ali bez mira sve je ništa”.