Nerad, nemar i neodgovornost, kriminal, korupcija, nepotizam, nacionalizam, sve bi u ovoj zemlji uskoro moglo doći na naplatu kad građanima konačno iscuri i ono malo preostalog strpljenja i vjere u obećanja koja predugo slušaju.
Ne računajući povremene, konkretnim povodima inicirane, kratkotrajne proteste na ulicama bh. gradova, masovnijih demonstracija već deceniju nije bilo. Nije da nije bilo razloga da se koristi ovo demokratsko pravo, ali gušile su ga nacionalne, političke, ekonomske, klasne i sve moguće podjele među ljudima, različiti oblici otpora politika koje bi se tako osjetile ugroženima, a jednim dijelom i nada da će nas Evropa, kad već one neće, pokrenuti prema boljem, pravednijem, uređenijem i prosperitetnijem dijelu Planete.
Osim toga, građani su pokazivali mnogo više razumijevanja od političara prema svim dešavanjima na globalnom planu, pa trpljenjem odlažu svaki oblik pobune koji bi mogao biti iskorišten za dodatno jačanje tenzija. Međutim, pretis-lonac već predugo vri i puni se ogorčenjem zbog teškog života, odlaska najrođenijih, nepravde, socijalne neosjetljivosti, korupcije, kriminala svake vrste, bahatosti i opće besperspektivnosti.
Puno prostora tražilo bi iznošenje konkretnih primjera. Roditelji ubijene djece uzalud traže pravdu, koja brzo stigne svakog „običnog“ čovjeka koji se ogriješi o zakon. Ogromna većina građana uzalud upozorava da se život s trenutnim primanjima i cijenama ne može tako zvati, dok se na vozne parkove institucija s hiljadama vozila troše deseci miliona maraka. Apeli da ni ove godine nema dovoljno novca za liječenje najtežih bolesnika, kao da ne dopiru do onih koji odlučuju o našem novcu. I tako u nedogled.
Koliko god se činio slabašan i nesiguran, građani su napravili prvi korak, pa makar kroz bojkot trgovačkih lanaca koji sami organiziraju na društvenim mrežama. Mnogo ozbiljnije zvuči najava studenata koji će se u ponedjeljak okupiti ispred Parlamentarne skupštine BiH, zbog činjenice da ni nakon 4 mjeseca od nacionalne tragedije u Donjoj Jablanici, te stravične lavine stijena, blata i vode s obližnjeg kamenoloma, te strašne smrti 19 osoba, nema ni naznaka da će porodice saznati ko je za to odgovoran. A studenti neće biti sami.
„Jablanica, Novi Sad, ista borba drugi grad“ – jedna je od upečatljivih poruka studenata iz susjedne Srbije, koji već mjesecima insistiraju da institucije konačno počnu raditi. Zato glas najboljih među nama, mladih kojima ćemo ostaviti sve probleme, podjele i dugove, ni u kom slučaju ne treba potcijeniti.
Dok traju sklapanja novih koalicija, politička nadmudrivanja i međusobna podmetanja i likovanja ko je kome, kroz neki od evropskih zakona, uspio podvaliti kratkoročan, nacionalistički cilj, političari u BiH moraju shvatiti da rokovi iz Brisela ističu, a pogotovo da ni strpljenje naroda, koji tri decenije čeka drugačiju državu i vlast, nije beskonačno.
