Kada se govori o „crnom petku“, postoji čitav niz događaja u prošlosti koji se vezuju za spomenuti dan. U moderno doba se uglavnom govori o konzumerskoj „shoping“ groznici koja se javlja posljednjeg petka u novembru. Oni koji više poznaju ekonomsku prošlost ovaj će datum vezati za „berzovni krah“ koji se desio 1929. godine i označio prekretnicu u razvoju ljudske civilizacije. Spomenuti dan se vezuje i za prodaju robova u 18. stoljeću, koja se u Americi uvijek dešavala petkom.

Vodeni val

Za Bosnu i Hercegovinu „crni petak“ je bio 4. oktobra 2024. godine, kada se desila velika tragedija. U poplavama, klizištima i odronima život je izgubilo 27 ljudi. Od ovog broja najviše stradalih je bilo u općini Jablanica – čak njih 19. Te kobne noći se, na prostoru Jablanice, za nekoliko sati izlučilo više od 380 milimetara kiše. Ova količina padavina u prosjeku padne za tri mjeseca. Nije bilo mogućnosti da zemlja i biljni pokrov akceptuju toliku količinu padavina i javile su se vodene bujice koje su nosile sve pred sobom.

Razloge ove tragedije treba podijeliti u dvije osnovne kategorije. Prvi spadaju u prirodne, a to su veća količina padavina u kratkom vremenskom intervalu te planinski reljef koji omogućava brzo spiranje terena i padinske bujice. U drugu kategoriju razloga tragedije spada antropogeni faktor. Prije svega tu treba izdvojiti deforestizaciju koja je konstantna pojava. Jedini kanton koji nema zakon o šumama, mada je neobično da takvi zakoni budu na kantonalnom nivou, jeste upravo HNK. Šuma je ta koja čuva zemljište korijenjem, ali i „pije“ vodu od viška padavina u nekom prostoru. Ukoliko nema drveća, smeđa šumska, a posebno krečnjačka tla, veoma brzo se spiraju kao posljedica nastalih vodenih bujica.

U antropogene faktore spada i gradnja brojnih objekata u zonama gdje ne bi trebali postojati. Naplavne zone riječnih dolina su potencijal poplava, a gradnja kamenoloma uvijek predispozicija opasnosti u zonama stanovanja. Trenutno se vrše uviđaji da se odredi koji je kvantitet kamena od kamenoloma koji je učestvovao u tragediji u Donjoj Jablanici. Za razliku od poplava koje su se desile 2014. godine i koje su bile „mirne“, a to znači da je vodeni val dolazio duže od deset sati, poplave iz oktobra 2024. godine su bile kombinacija bujičnih i akcidentnih.

Urbane zone

Rušenjem brana vodoobjekata, kao i probijanjem potencijalnih nasipa, dešavaju se akcidentalne poplave. U Donjoj Jablanici je sve trajalo nekoliko sati, ali će se posljedice osjećati desetljećima.

Poplave su prirodna pojava čiji kvantitet djelovanja pojačava čovjek. Najveći problem je činjenica da će se, zbog brzih geofizikalnih promjena, dešavati sve više meteoroloških ekstrema. Tako se u samo mjesec desila i velika suša, ogromni požari koji su prijetili da devastiraju i Perućicu te poplave zbog enormne količine padavina. Od brzine naše akomodacije zavisit će i kvantitet posljedica promjene stanja meteoroloških elemenata i pojava. Ozbiljnije razmišljanje o šumskom fondu, gradnji brana i hidroelektrana te lokaciji brojnih privrednih objekata bez obzira da li se radi o restoranima ili kamenolomima, spriječit će da se ovakve tragedije dešavaju u budućnosti.

Dešavanja s početka oktobra prošle godine otvorila su brojna pitanja i u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine. Osim poplava, javila su se ozbiljna razmišljanja o klizištima i odronima kao potencijalnim opasnostima u urbanim zonama. Kada na padini dođe do poremećaja stabilnosti tla, dolazi do površinskog kretanja zemljišta. Sama stabilnost tla zavisi od njegovog sastava i rasporeda slojeva u njemu, ali posebno od nagiba terena. Onog trenutka kada dođe do promjene razine podzemnih voda, kao i promjene tokova onih na površini, postoji velika opasnost od klizanja tla. Kretanje zemljišta nije tektonska aktivnost, ali može se javiti zbog seizmičkog djelovanja.

U zoni Sarajeva postoji opasnost od aktiviranja više od hiljadu klizišta. Prema podacima, više od 25.000 stambenih objekata je izgrađeno bez odgovarajućih dozvola. Gradnja u brdskoj zoni, zbog nagiba terena, potencijalno je iznimno opasna, a „gušenje“ i preusmjeravanje vodenih tokova pravi dodatni problem tlu. Ovome treba dodati i sječu šume koja je dominirala i dobije se rezultat - padinske zone su u velikoj opasnosti od pokreta pedosfere. U nekim lokacijama, a veoma su poznate Curine njive, dolazi do pucanja tla i pitanje je trenutka kada će se ono brže pokrenuti. S obzirom na to da se radi o gusto naseljenoj urbanoj zoni situacija je veoma alarmantna.

Priča o klizištima je u Sarajevu napravila jednu tragikomičnu satiričnu izjavu koja se koristi da se objasni opasnost koja nam kuca pred vratima – „prodajem kuću - nije puno prešla“. Sve dok je kriza bila u predispoziciji izraz je bio neki oblik „šale“, a nakon tragedije u Donjoj Jablanici postaje veoma ozbiljno upozorenje. Dovoljno je pogledati gustoću stambenih objekata u brdskom dijelu grada da postane jasno da je kvantitet opasnosti iznimno visok.

Klizišta se mogu riješiti drenažom, promjenom oblika padine, povećanjem opterećenja u donjem dijelu klizišta te izgradnjom potpornih zidova i sadnjom drveća. Austrougarska je u zoni Trebevića napravila pošumljavanje te „sajlama“ spriječila odrone. Ova zona je označena crvenom bojom – na njoj ne smije biti gradnje. Slične zakone je poštovala i propisala bivša država. Orocid, hidrocid i ekocid koji se dešava na Trebeviću više nije samo pitanje zaštite životne sredine - ovo je sada pitanje opstanka ljudi!

Potencijalni odroni

I drugi dijelovi BiH su u opasnosti. Tako se prije nekoliko dana u općini Maglaj pokrenulo klizište koje je uvjetovalo da se devastiraju neke kuće. Srećom, nije bilo ljudskih žrtava, a blagi nagib terena nije dozvolio da klizište ima brži pokret. Procjena je da osnovni uzrok klizišta čini vještačka akumulacija „šute“ u njegovom gornjem dijelu. Ova regija je bila granica „Panonskog mora“ iz 2014. godine, kada se desio prvi problem klizanja tla. Umjesto da se pristupi sanaciji desio se zaborav – zaboravili ljudi, ali nije priroda.

Zanimljivo da je Tuzla najugroženiji grad kada se govori o klizištima. U Tuzlanskom kantonu registrirano je 2.100 potencijalnih pokreta tla. Procjena je da čak 1/6 teritorija ovog kantona u zoni nekog klizišta. Opasnost vreba na svakom koraku, a svaka veća količina padavina ili brzo otapanje snijega može dovesti do katastrofe. Tuzlanski kanton je najmnogoljudniji s čitavim nizom gusto naseljenih urbanih zona. Posebnu priču ovoj regiji daje i rudarska aktivnost iskopavanja soli koja djelimično uzrokuje i „potonuće“ nekih dijelova grada. I ovaj dio BiH je „pogođen“ nelegalnom urbanom gradnjom i nekontroliranim radovima u riječnim koritima. Padavine do 70 mm za nekoliko sati 2001. godine su bile dovoljne za pokretanje klizišta. Kada se zna da je u Jablanici bilo pet puta više kiše, možemo samo zamisliti kakve bi posljedice te količine kiše bile u kantonu koji „leži“ na klizištima.

Veliki problem prave i potencijalni odroni. Oni nastaju naglim otkidanjem i stropoštavanjem stijenske mase niz planinske padine. Uzroci su razni – od zemljotresa do kišnih bujica i pokretanja lednika. Veoma često i nekontrolirani rad sa stijenskom masom formira odrone. Oni predstavljaju veliki problem, a posebno su opasni kada se jave na putnim komunikacijama. U aprilu 2024. je nastao odron kao posljedica rudarske aktivnosti u koritu rijeke Bijele. On je zatrpao rijeku i bukvalno prepolovio njen tok. Ovo je svakako devastirajuće utjecalo na živi svijet u njoj.

Evidentno je da ne možemo mijenjati prirodne pojave u obliku ciklonskih poremećaja olujnih vjetrova i velike količine padavina. Jasno je da nam je i reljef konstanta u kojoj živimo, ali o nekim stvarima treba povesti računa. Svako posječeno drvo, neplanska gradnja, neadekvatno preusmjeravanje vodenog toka i nedostatak zaštite od prirodnih nesreća će nam uvijek sekundarno doći na naplatu.

Ko preživi, pričat će…

Opasnost sa svih strana

Početak ove godine obilježila je pojava odrona zbog kojeg je obustavljen promet na relaciji Bistrik - Lapišnica. Došlo je do oštećenja potpornih gabiona prema tunelu Korija. Kišne padavine i otapanje snijega su samo bile inicijalna osnova pokreta stijenske mase. Sanirano je oštećenje, ali postoji čitav niz brdskih padina širom države koji predstavljaju opasnost. Tako je prije nekoliko dana u Salakovcu došlo do odrona stijenja i kamenja na putu M17 od Jablanice ka Mostaru. Sreća je da nije bilo vozila na cesti u tom trenutku, a to je prava rijetkost s obzirom na prometnu frekvenciju na toj cesti. U ovoj „lutriji“ smo pobijedili jer nije bilo žrtava, ali ove zone su potencijalna opasnost koja nas vreba sa svih strana.