Burno i žestoko je ovih dana na političkoj sceni u BiH. 

Od svojevrsnog potresta koji je izazvala vladajuća koalicija, bolje rečeno, stranke Trojke u dogovoru s opozicijom iz RS, smjene Nebojše Radmanovića s pozicije dopredsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH do inicijative za smjenu ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića, koju su podnijele SDA i DF.

I, dok se više i ne zna ko koga smjenjuje i zamjenjuje, a ko guta gorke pilule, u međuvremenu je na nikad dosadnoj političkoj sceni u BiH zamirisalo na oluju - mogućnost dogovora starih partnera - HDZ-a BiH, SNSD-a i SDA.

Tako su, iznenada, a možda i ne, sve opcije postale otvorene, a BiH (p)ostala neka vrsta teatra u kojoj političari igraju svoje uloge i mijenjaju maske. I dok se predstava u kojoj se smjenjuje i zamjenjuje nastavlja, za publiku iliti narod aktere nije briga.

Sve te silne političke igre i igrice samo odvlače pažnju sa stvarnih problema građana koji sve teže žive. Radni ljudi se nadaju višim plaćama, a poslodavce pritišću silni nameti. Penzioneri na ulicama viču kako im je krompir ogolio dušu. Zajedno s njima, učenici i studenti ne mogu platiti ni autobuske karte, a ni mukama prosvjetara kraja nema.

Građani, u najkraćem, žele bolji život, više radnih mjesta, više i bolje plaće, bolju zdravstvenu zaštitu i sigurnost, ostanak i opstanak u svojoj zemlji koja će biti pod kišobranom Evropske unije. Međutim, u svim tim političkim igrarijama, građani su, nažalost, samo pasivni posmatrači na marginama. Dok se predstava nastavlja, jedno je gotovo sigurno, a to je da građani BiH i dalje koračaju u istom pravcu.