Posljednja sjednica Narodne skupštine Republike Srpske razotkrila je nemoć ovog entiteta i ukupnog autoritarnog sistema Milorada Dodika. 

Naime, ova institucija usvojila je zaključke koji nisu podudarni s onima koje je najavljivala. U onim najavljivanim bilo je nekadašnje dodikovske retoričke oštrine i prijetnji u toj količni da se činilo kako se ovaj entitet priprema na otcjepljenje od Bosne i Hercegovine.

Ogromni novci

Sve je ličilo na onu ljetošnju Dodikovu najavu da će blokirati rad državnih institucija i izvesti policiju na granice svog feuda, tj. entiteta. Oko novih skupštinskih najava stvorila se u medijima u Federaciji BiH, pogotovo u onim pod kontrolom Bakira Izetbegovića i Željka Komšića, paranoja koja je po svemu ličila na onu od ljetos. Tada su, da podsjetimo, pojedini mediji pisali da nas očekuje rat. Na toj paranoji zaradili su ogromne novce trgovački centri, jer su građani hrpimice kupovali brašno, ulje, šećer, so i druge namirnice u strahu od mogućeg rata.

Elem, paranoja koja je traje ovih dana probudila je lažne patriote u FBiH, dokazujući da osim nje neinventivni mediji i politička svita oko Izetbegovića i Komšića, ali drugih političkih ličnosti, i ne znaju voditi politiku na drugi način. Odsustvo racionaliteta i bilo kakve strategijske vizije u tim političkim krugovima pokazuje da je njihova žudnja za vlašću beskrajna koliko i nesposobnost da urede institucije sistema i državu u cjelini. To se ne radi tako da volite baklave, čime se javno, na najgledanijoj ovdašnjoj političkoj emisiji, hvalio Željko Komšić u svom podilaženju bošnjačkim nacionalistima. Uređenje sistema i njegovih institucija postiže se mukotrpnim radom, predano i tiho u potrazi za kompromisom koji je nasušno potreban nacionalno složenoj državnoj zajednici kakva je BiH, uz to zarobljenoj u nefunkcionalni, čak suludi Dejtonski ustav.

Šta se, zapravo dogodilo u RS i njegovom najvećem zakonodavnom tijelu, Narodnoj skupštini? Najjednostavnije rečeno, dogodilo se samoosvješćenje vlastite nemoći da se povuče bilo kakav radikalniji potez u postojećim geopoličkim okolnostima. Od najavljenih zaključaka da će se na teritoriji tog entiteta zabraniti djelovanje Tužilaštva BiH, SIPA-e, potpune blokade evropskih integracija i zabrane tog zakonodavnog tijela Miloradu Dodiku i Milošu Lukiću da se odazivaju ročištima u procesu koji zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika protiv njih vodi Sud BiH, došlo se do toga da se traži da Sud BiH ne procesuira Dodika dok je bolestan, u što većoj mjeri blokira rad Vijeća ministara i ulože amandmani na dva zakona koje je ono usvojilo. To su Zakon o graničnoj službi i Zakon o zaštiti ličnih podataka. Ta dva zakona su preduslovi za dobivanje tranše u iznosu sedamdeset miliona eura prema Planu rasta Evropske unije, prijeko potrebnih zemlji, a naročito RS.

Otkud ovakav obrat političke situacije u samo dva-tri dana? Odgovor na to pitanje treba tražiti u slabostima, prije svega onim ekonomskim, entiteta u koje ga je svojom vladavinom doveo Milorad Dodik. RS ima, prema pisanju mnogih medija, rupu u budžetu od blizu osamsto miliona konvertibilnih maraka, prinuđen je da se na domaćem bankarskom tržištu zadužuje po veoma skupim kamatnim stopama, a da o onom inostranom i ne govorimo. Nadalje, on na jedvite jade isplaćuje plaće državnim službenicima i zaposlenicama u zdravstvenom sektoru te javnim preduzećima.

Autoritarna vlast

Na drugoj strani, Dodik i krug moćnika i firmi oko njega snažno su udareni američkim sankcijama, pa su njihovi i legalni i nelegalni poslovi dovedeni u pitanje. Drugim riječima, i Dodik i RS su slabiji nego ikada prije. Ova slabost je, prije svega, ekonomska, pa se može reći da su RS i njeno stanovništvo u talačkom odnosu prema Dodiku.

Ovakvom talačkom odnosu doprinosi u velikoj mjeri i opozicija u RS, jer se Dodiku ne suprotstavlja ideološki, već slabašno politički, legitimirajući pritom njegov nacionalizam. Jednim nacionalizmom ne može se svrgnuti s vlasti drugi. Ovo bi trebalo biti jasno iole upućenijim učesnima političke scene, a kamoli predsjednicima političkih partija. Jedina ozbiljna ideološka opozicija u RS su poslanici SDP-a u Narodnoj skupštini i Vojin Mijatović, koji veoma hrabro, bez ustezanja i kalkulacija tuku Dodika zbog njegovog nacionalizma i autoritarnog oblika vlasti.

A do koje mjere je RS Dodikov talac pokazala je i posljednja skupštinska sjednica. Ona je, očito je to, organizirana samo da se zaštiti Dodik od sudskog procesa. A onda je slabašna Skupština udarila u zid ustavnih zakona i podvila svoj politički rep, preformuliravši svoje unaprijed pripremljene zaključke koji su podrivali Ustav BiH. I Dodik i Skupština uplašili su se tog čina i naočigled ukupne javnosti promijenili svoje stavove. Oni su, takorekuć, dezertirali s političkog bojišta, svjesni svoje sadašnje nemoći.

Međutim, to ne znači da su i poraženi i da neće u budućnosti učiniti sve što mogu kako bi destruirali BiH i njen napredak na evropskom putu. Dodiku je njegov interes najbitniji. Uostalom, pokazao je to bezbroj puta do sada. On će i dalje zarobljavati institucije RS i njene građane, ne samo zato da bi sačuvao vlast nego i zato da bi se spasio od eventualnog ležanja u zatvoru. Destabilizacija BiH njemu će u budućnosti biti ključni politički cilj, jer samo slabe institucije sistema, naročito sudski i tužilački organi, mogu biti nada da se neće razotkriti sva njegova nedjela. Istodobno s tim, Dodik će pokušavati i politički trgovati, kako bi spasio svoju vlast i nedodirljivost.

Ali, nemoćni Dodik istodobno može biti i najopasniji po BiH. Da bi spasio sebe, spreman je na sve – čak i na ono najgore, žrtvovanje RS i BiH. No, on je veliki pragmatik, ali i politički iracionalan. Spoj toga dvoga mogao bi ga odvesti, i to dobro zna, ili u političku smrt ili u mitološke visine velikog Srbina, koji se za svoje srpstvo žrtvovao. To je ono s čime treba računati u budućnosti.

Najveća zabluda

Njegove nade položene u Moskvu i odanost Putinu mogu se rasplamsati do kraja. Tu bi Dodik mogao postati destar u službi velikog nacionalističkog generala. A sadašnje nade u Trampa (Trump), mogle bi se ispostaviti kao najveća moguća zabluda.

Vučić, kojeg sve više i više pritišću protesti u Srbiji, mogao bi koristiti Dodika kao sredstvo destabilizacije regiona. No, reakcija ambasadora zemalja Kvinte, NATO-a i visokog predstavnika, gospodina Kristijana Šmita (Christian Schmidt), ukazuju na to da će RS biti još više izolirana, time sve slabija, a Dodik potpuno stjeran u bezizlaznu situaciju.

No, paranoja koju ovih dana dižu dežurni patriote u Federaciji BiH samo može pomoći Dodiku da iz pozicije nemoći krene u političku akciju i ojača.

(Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku "Dnevnog avaza")