Više od milijardu maraka građani BiH izdvojili su za uvoz automobila, a podaci koje mediji povremeno zatraže od Uprave za indirektno oporezivanje BiH mogu poslužiti kao vjerodostojna ilustracija sumorne bh. svakodnevice.

U skladu s dubinom vlastitog novčanika, ogromna većina vozača odlučuje se za polovne četverotočkaše sa Zapada, desetak procenata sretnih kupaca sebi je priuštilo nove automobile, ali najviše pažnje uvijek izazove lista najluksuznijih i najskupljih automobilskih brendova za koje su vlasnici, za ovdašnje prilike, morali izdvojiti prava bogatstva. Svako od deset top vozila, uključujući obaveze plaćene državi, koštalo je od 300.000 do 700.000 KM.

Davno su minula vremena veće socijalne jednakosti, a sve je manje i onih što ih pamte. Nostalgičara koji bi se zaista željeli vratiti u eru kad je "Yugo 45“ predstavljao krajnji domet i nedosanjani san pa, kao u pjesmi "Zabranjenog pušenja“ izazivao ljubomoru komšiluka i pola rodbine, vjerovatno više i nema. Ipak, podatak da stotine hiljada maraka odlazi na luksuzne automobile, koji će se mučiti ili sakupljati packe na bh. cestama, još jedan je od dokaza dubokih podjela u bh. društvu.

Samo 30 godina nakon rata postali smo nacija čiji se veći dio bori s cijenom potrošačke korpe, dok ostatak obara rekorde pri uvozu zlata, nakita, skupocjenih parfema ili automobila... Mnogo je pitanja za političare, ekonomske stručnjake, poslanike, poreznike, pa i policijske organe, ali jedno je zajedničko svima – koliko sve ovo još može trajati?!