Milorad Dodik vješt je političar. Uostalom, na vlasti je nedodirljiv još od 2006. godine. To vam je punih 17 godina. Ako mu dodate još i onaj period od 1997. do 2000., kada je bio premijer u RS, dobijete tačno dvije decenije. Poređenja radi, Milošević je izdržao svega 13 godina, a Vučić na vlasti nije još ni 12. To govori da je Dodik vrlo vješt i sposoban političar. Jedan od razloga za njegov uspjeh leži u tome što je tokom svoje vladavine devastirao, potčinio, uništio opoziciju u svom entitetu, pa se, za razliku od svog prijatelja Bakira, Dodika nema kim zamijeniti.

Ipak, Dodik ima nekolicinu grdnih mana. Otresit je, prgav, impulsivan, često nepromišljen. Osim toga je tvrdoglav, presamouvjeren, toliko da često misli da mu je duži jorgan nego što se može pokriti.

A govorimo o pogolemom čovjeku. Elem, ove prve nabrojane osobine Dodika često dovode u neugodnu situaciju da kaže ono što ne bi trebao, brzo plane, lako ga je “navući”. A očigledna navlakuša bilo je i njegovo laprdanje, misleći da je van programa, na RTS-u o porodici Đoković, koju je nazvao “ciganijom”.

Ovaj ispad naišao je na zgražanje srpske i pogotovo srbijanske javnosti čiju su režimski tabloidi to sve uredno popratili, jer nema popularnijeg Srbina od Đokovića.

Razlog za ovo prvo bilo je ovo Dodikovo drugo, tj. umišljanje da mu je duži jorgan nego što jeste, da može pored živog Vučića biti prvi u Srba i Srbiji u jeku ogromnog političkog pritiska Zapada i borbe da se na Kosovu makar i minimum izvuče, Srbiji uvaljivati podaništvo prema Rusiji i svoj haos iz RS.

No, ipak, u sukobu s Vučićem nailazi na protivnika koji je ne samo daleko moćniji od njega nego i očigledno i daleko namazaniji. Ovo mu je jasna poruka da treba da se smiri, umiri.