Više od pet godina porodica Memić bjesomučno je tragala za pravdom.

Znali su da je njihov Dženan ubijen. Kucali su na mnoga vrata koja su ostala zatvorena.

Molili su se da barem jedna budu odškrinuta, da iznesu svoje istinite tvrdnje i pokažu svoje dokaze.

Suze su se slijevale niz obraze oca Muriza, majke Munevere i sestre Arijane, a niko od onih koji su trebali pomoći da se ovaj mučni slučaj rasvijetli, nije se obazirao.

Nisu to oni trebali učiniti iz sažaljenja, ne treba Memićima sažaljenje, oni su to trebali uraditi zato što su za to položili zakletvu i zato što im je to posao.

I zbog toga su danas iza rešetaka, a to čeka i njihove saučesnike.

Vrijeme je sporo prolazilo Memićima, nanizale su se godine, ali za pravednike nema umora.

Upravo je vrijeme ono što je pomoglo da se članovi organizirane kriminalne grupe privedu pravdi. Još ne svi, ali ovo je tek početak. Više nema nazad.

Zapravo, to je jedan sat koji su sakrili i za koji su kazali da nije bitan. Radi se o mjeraču vremena na nadzornoj kameri koja je, simbolike radi, smještena na džamiji u Lužanima.

Upravo taj sat pokazao je istražiteljima „koliko je sati“.

Tih 60 minuta dok se Dženan borio za život trajala je namještaljka u Velikoj aleji na Ilidži, podmetanje i skrivanje dokaza. Ta „igranka“ nastavila se i kasnije, ali je došlo vrijeme tužioca Ćazima Hasanspahića, a isteklo je za zločince.

„Vrijeme izriče pravdu i stavlja sve stvari na svoje mjesto“, kazao je francuski filozof Volter (Voltaire), a njegove tvrdnje dokazuju advokat Ifet Feraget i Muriz Memić.