Spoznaja da ratni zločini ne zastarijevaju mala je satisfakcija za žrtve masovnih progona, ubistava, silovanja, genocida...

Veličanje ratnih zločina je postao uobičajeni narativ u bh. entitetu Republika Srpska, gdje se i kroz obrazovni sistem truju generacije rođene davno poslije Dejtona.

Zato ne čudi što sljedbenici genocidne politike u Višegradu žele obilježiti Dan ruskih dobrovoljaca, koji su saučesnici u sistemskom istrebljivanju bošnjačkog stanovništva u tim krajevima. Zašto to rade?

Zbog povratnika koji su im najveća prijetnja u ostvarivanju ciljeva do kojih nisu stigli tokom agresije na BiH. Povratnici su ti koji podsjećaju na njihove zločine i govore o njihovim zločinima.

Povratnicima se i prijeti novim zločinima, pa je tako nedavno jedan od bratunačkih zločinaca poručio svojim prvim komšijama da će njegov zločinački pohod dovršiti nasljednici. Zločinac je tokom suđenja izražavao kajanje, uzete su olakšavajuće okolnosti prilikom određivanja kazne, a čim se dočepao prijevremene slobode, zaprijetio je novim zločinima.

Formiranje predmeta i izricanje kazni i dalje će biti formalnost jer se svijest sljedbenika zločinačke i genocidne politike ne mijenja. Zločince stiže kazna, sporo, ali ih stiže. No, njihovi sljedbenici ne daju ovoj državi naprijed.

Dok se ne raščisti prošlost, dok se ne prihvati istina, a ona je jedna, teško da će se ikad iskorijeniti naumi o veličanju zločinaca iz svih ratova.