Zadovoljni i nakon poraza, tako bi mogao biti najjednostavniji utisak poslije utakmice kvalifikacija za Svjetsko prvenstvu u fudbalu koju je odigrao naš izabrani tim protiv Francuske na Grbavici.

Izgubili smo minimalno. Taj ne baš visoki Antoan Grizman (Antoine Griezmann) bio je „najviši“ u našem kaznenom prostoru i glavom zatresao mrežu tima selektora Ivajla Peteva (Ivaylo).

Ruku na srce, pružili smo jak otpor svjetskim prvacima, timu vrednijem od milijardu eura, a ne možemo se oteti utisku da je i sudijska ruka bila naslonjena na ramena igrača Francuske. 

Niko ne može biti razočaran minimalnim porazom od Francuske, a niti sretan jer poraz je poraz. Treba odati priznanje igračima na zalaganju i želji, isto tako i stručnom štabu na pripremi utakmice, ali daleko od toga da trebamo biti u ekstazi.

Prikazali smo čvrstu igru odbrani, većim tokom utakmice i to je prolazilo protiv smirenih i samouvjerenih Francuza koji su čekali i dočekali svoju šansu.

Imali smo i veliku priliku, kada se tresla prečka Francuza, ali pravi izazovi su tek pred nama. Protiv nama ravnih Ukrajinaca, ponovo Finaca i na umjetnoj travi neugodnih Kazahstanaca trebat ćemo napadati, graditi igru, biti neuporedivo ofanzivniji. To je tek izazov koji treba pokazati gdje smo i šta smo. Prošla godina nas je naučila da pušemo i na hladno, a ako pogledamo činjenice, samo je nastavljen niz našeg nacionalnog tima bez pobjede.

Peteva sada treba ostaviti na miru, neka gleda, pravi planove i analizira, pred njim, njegovim i našim timom će tek biti velika iskušenja.

Ovo za sada ima prolaznu ocjenu, ustvari kao plus koji se znao naći u dnevniku učenika. Za zaključnu ocjenu tek trebamo vidjeti šta možemo napraviti. Za hvalospjeve nikako nije vrijeme, jer jedna prečka protiv Francuza ne čini proljeće.