Dobro došli u 21. stoljeće kada podići glas više nije tolika sramota kao nekada, a prstom uperiti u zločinca je - herojstvo. Jer rijetki se to još usude učiniti.

Nije se, naime, još ni stišao skandal oko hrabre Milene Radulović, koja je progovorila o zlostavljanju profesora Miroslava Mike Antića, a već smo dobili još jednu heroinu - Danijelu Štajnfeld.

I ona se sudila javno progovoriti. Tvrdi da ju je glumac Branislav Lečić silovao. Dok joj je glumio prijatelja, iskusnijeg kolegu, neku vrstu uzora...

Zamislite besane noći kada u svojoj glavi iznova i iznova vrtite film stravičnih scena koje ste preživjeli. Ali samo fizički. Psihički ne, a možda nećete nikada.

Da, podizanje glasa i upiranje prstom u čovjeka koji je počinio strašan zločin nad jednim bićem možda će Danijeli pomoći da stavi tačku. A samo se može nadati da će to zacijeliti nevidljive rane, one na duši.

Dobila je hiljade poruka podrške, ohrabrivanja, ali je dobila i one suprotne. I ne, nije uredu ni na koji način ni pod kojim uvjetima omalovažavati ono što je preživjela.

Danijela je preživjela. Znate li koliko ima onih koji nisu? Koji su sebe krivili za nešto što je neko drugi njima uradio? Onih koji se nisu usudili reći naglas, pa ih je to ili iznutra polako ubijalo ili su odlučili oduzeti sebi život? Znate li koliko?

Nisi sama, Danijela. Nisi sama, Milena. Nisi sama ni ti, djevojčice iz daleke zemlje, a ni ti, prva komšinice.