Prosječan građanin BiH davno je prestao brojati nove rupe na svom kaišu i evidentirati sve ono što mu se sručilo na nejaka pleća i novčanik kroz koji vjetrovi pušu. Kao da je davno shvatio i pomirio se sa sudbinom da svaku nevolju ostali nekako moraju preživjeti, a on samo ako uspije.
Oguglao na sve udarce, od poreza i akciza, do svakojakih naknada, taksi, odbitaka, pognute glave, šutke korača i kroz pandemiju, trpeći i nove muke koje ga snalaze kroz svakodnevna poskupljenja onoga bez čega ne može.
Dok je Međunarodnog monetarnog fonda i banaka, vlasti se puno ne sekiraju, pa ih ni poskupljenja ne uznemiravaju mnogo. Zašto bi se neko s dvadesetak penzija ili radničkih plaća za jedan mjesec na računu nasekirao zbog cijene riže ili junetine!?
Uvijek se u Bosni znalo da se bolje ugrije onaj ko je bliže vatri, pa ni prekobrojna administracija ne mora brinuti.
- U ovoj zemlji se više nećemo dijeliti na Bošnjake, Srbe i Hrvate, već na budžetske korisnike i ostale” - kazao nam je nedavno jedan od obrtnika.