Britanski ambasador u Bosni i Hercegovini Metju Fild(Mathew Field) sa par je rečenica u petak opisao tešku, komplikovanu i dugogodišnju agoniju koju prolazi Bosna i Hercegovina, ali i grad na Neretvi. 

Situacija u Mostaru nije normalna, a sramota je što BiH još nema vlast, kazao je, u slobodnom prijevodu ambasador Fild i pokazao kako zapravo u dvije riječi - „nenormalno“ i „sramotno“ stanu naši životi.

Kad su posljednji put bili izbori u Mostaru, te 2007., budimo iskreni, još je postojalo malo nade da će u Bosni, pa i u sunčanoj Hercegovini, biti bolje. Čitave mostarske generacije nisu imale priliku ( a kad će ne zna se) glasati za lokalne vlasti. Što je, ako ćemo pravo, ponekad mnogo bitnije od toga ko sjedi na čelu nekog ministarstva i o našem trošku putuje na beskorisne kongrese, seminare i susrete.

Mladi (ali i oni nešto stariji) Mostarci ne znaju šta je demokratija na lokalnom nivou, ali su svjesni da su zbog nemogućnosti dogovora ( i tako 11 godina) izgubili bezbroj prilika i šansi. I koga za to treba kriviti? Mostar i Sarajevo, zajedno.

A kad smo već kod Sarajeva nade za nastavak razgovora o sporazumu o principima vlasti nema. I tako već 11 mjeseci. Sramota, kazao bi Fild. Stid i sramota, poručuju građani, koji sve manje shvataju gdje je zapelo, ali im je odavno jasno da je za raspetljavanje političke krize potrebna žestok pritisak.

Međunarodna zajednica, koja je umorna od domaćih političara i vlastite zabrinutosti uradila je čini se sve što je mogla. Odavno stižu poruke da naš problem možemo rješavati samo mi. Dakle, oni koje smo mi izabrali. To je tako jednostavan recept. Samo još da se kriza raspetlja. Ima tu nekoliko načina – malo kompromisa, malo dijaloga, puno dobre volje i još više iskrenih namjera.

A toga uglavnom nema. Sramota!