Neki dan je bio Majčin dan. Dan kojim se podsjeća na važnost čarobne uloge koju neke žene imaju, uloge majke. Kažu da ovaj blagdan ima korijene još u 19. stoljeću kroz pokret žena u Engleskoj i Americi. Ma nije ni važno odakle korijeni za ovaj dan.
Bitno je misliti o Njoj. Ženi koja nam je udahnula život. Ženi koja kroz bol kojom se njeno tijelo odvaja od svog djeteta daruje život tom malom biću koje će po prvi put ugledati svijet.
Ljubav je to bezuvjetna
Biti mama je privilegija. I čast. I odgovornost. I strah. I briga. I uznemirenost. I ljubav. I radost. I radno vrijeme bez pauze. Bez godišnjeg odmora. Bez prigovora na suradnike. Bez loših dana. S milion pitanja. Sa osmijehom na licu čim ugleda glavu boje maslačka koja odnekud viri i smiješi joj se. Baš kako se svako dijete smiješi. Naivno, vedro i spokojno.
Sa zagrljajem čvršćim od stijene. S milion pitanja na koje zna odgovore, ali ipak pita. S milion pitanja koje niti ne izgovori nego ih u sebi preispituje, traži odgovore i pokušava da ih nekako prevali preko usta.
S milion zahtjeva koji ponekad i nemaju neki smisao, ali majka ipak zahtijeva. A zahtijeva ne zato što njoj nešto treba nego da bi to malo razigrano dijete pored nje bilo što bolji čovjek i bilo što jače onog dana kada nje više ne bude za njega. Zahtijeva kako bi mu podarila najveće bogatstvo, bogatstvo vrijedna i dobra čovjeka.
S mnogo želje da uvijek bude tu i kad vidi da može bez nje. Ma samo da bude sigurna da ništa ne nedostaje. S velikim planom "šta ako", neka se nađe. S ispitima koje svaki dan polaže, a nikako da završi školu. I neće je završiti dok god uz njeno kucaju srca njene djece. Pa kako će ikad završiti školu majčinstva kad svaki dan nešto novo nauči i po jednu novu lekciju i sama održi?
Nikad dovoljno blizu da pomisli da je uspjela jer uvijek može i više i bolje. I zaista uvijek može više. I nije to davanje koje očekuje veliko hvala s druge strane. Davanje je to u kojem je zahvalnost utkana u jedan osmijeh i jedan radostan pogled. U jedan zajednički uspjeh. S milion razloga da još samo nešto učini i vidi osmijeh prekoputa nje. S ljubavlju koja se ne mjeri ni jednom drugom. Ljubav je to bezuvjetna.
Strpljivo čeka i nada se
A onda, kad jednog dana djeca odrastu i krenu ka nekim drugim svjetovima, ona strpljivo čeka kad će da zazvoni. Telefon kojim će čuti najdraži glas. I čeka ona strpljivo. Bez prigovora. Pa i kad dugo ne zazvoni zvono, ona strpljivo čeka i nada se. Kad jednoga dana životne snage ponestane, njene umorne oči će opet zaiskriti kad čuje glas koji toliko željno očekuje. Glas svog djeteta.
Sve se može kupiti. Sve se može dobiti. Sve može biti uz nas. I otići od nas. Svega možemo imati koliko želimo. I baciti koliko nam ne treba. I živa je istina da se uglavnom sve druge riječi odnose na mnogo stvari. Mnogo je ruža, zlata, zvijezda, zalazaka, vedrih dana, leptira, braće i sestara, prijatelja, radosti i tuga, ali je na cijelom svijetu samo jedna majka naša majka. I zato Majčin dan ne smije biti jedan dan u godini.
Dan koji je neko nekad proglasio danom svih majki. Majčin dan počinje onog dana kada ta žena ugleda svoje malo uplakano čedo i ne prestaje dok god joj srce kuca. A i tad kad je više ne bude ni iz jednog sjećanja ona ne nestaje.
Vrh obrasca
