Kada je moj suprug, Ekrem Imamoglu, uhapšen u ranim jutarnjim satima 19. marta, milioni ljudi širom Turske osjećali su isto što i ja: ne samo tugu, već i snažan osjećaj nepravde i rastućeg bijesa. Pod vlašću sadašnje vlasti, koja traje više od dvadeset godina, mnogi Turci su bili prisiljeni suočiti se s tim osjećajima dok njihova zemlja sve dublje tone u autoritarnost.
Već danima sam osjećala da se nešto sprema. Ekrem – čovjek koji je 2019. godine u lokalnim izborima preoteo Istanbul iz ruku Stranke pravde i razvoja (AKP) Recepa Tayyipa Erdogana, i koji ju je od tada dva puta porazio – već dugo je izložen nemilosrdnim pokušajima da ga se ukloni iz javnog života. No, posljednjih mjeseci ti napadi postali su još podmukliji.
Kao njegova supruga i saputnica u borbi za pravdu, ostala sam čvrsto uz Ekrema kroz svaku klevetničku kampanju, svaki izmišljeni slučaj i svaki primitivan pokušaj uništavanja njegovog ugleda. Njegovo pritvaranje dogodilo se nekoliko dana prije nego što je izabran za kandidata glavne opozicione Republikanske narodne partije (CHP) na predstojećim predsjedničkim izborima. Sada, Ekrem, gradonačelnik Istanbula, i njegov tim, koji su izazvali nepravedan, nejednak i nezakonit sistem, suočavaju se s neutemeljenim optužbama. Te optužbe bile bi smiješne da njihova namjera nije toliko ozbiljna. Diploma koju je Ekrem stekao prije 31 godinu iznenada je proglašena nevažećom, s ciljem da ga se diskvalificira kao predsjedničkog kandidata.
Njegovo hapšenje i suspenzija s funkcije imale su za cilj da ga zastraše, zajedno s narodom. Umjesto toga, probudile su i osnažile ljude širom Turske. Bez obzira na pokrajine i političke razlike, na godine, porijeklo ili spol, milioni građana vide ovaj trenutak kao prelomnu tačku za demokratiju u zemlji. Ekremov slučaj sada je simbol nečega mnogo većeg — sloma vladavine prava, sužavanja prostora za slobodu izražavanja i rastućeg jaza između onih koji vladaju i onih koji osjećaju da se njihovi glasovi poništavaju.
Turska se danas suočava s krizama koje se prepliću u ekonomskom, političkom i institucionalnom smislu. Inflacija je uništila plate, gurajući milione ljudi u siromaštvo. Obrazovni sistem je slomljen. Mnogi od naših najboljih i najsposobnijih odlaze iz zemlje.
Ali u toj sumornoj klimi raste nada. CHP — stranka koju je osnovao Mustafa Kemal Atatürk — izašla je iz lokalnih izbora 2024. godine kao vodeća partija u zemlji. Poruka birača bila je jasna: dosta je.
Ekrem je postao simbol promjene koja je Turskoj očajnički potrebna i široko se smatra motorom te promjene. Bilo da je za stolom ili iza rešetaka, on nije sam. Na otvorenim unutarstranačkim izborima CHP-a više od 15 miliona ljudi podržalo ga je kao predsjedničkog kandidata. On predstavlja milione onih koji žele da budu pošteno vođeni i koji još uvijek vjeruju u temeljno načelo naše republike: da suverenitet bezuslovno pripada narodu. Ta volja nije slomljena, uprkos zabranama, hapšenjima i prijetnjama.
Kao njegova supruga i kao građanka, neću odustati. Snagu i hrabrost crpim od žena širom Turske — majki, profesionalki, studentica, mladih, radnica koje su ostale nepokolebljive. Vjerujem u zemlju koju možemo ponovo izgraditi, utemeljenu ne na strahu, nego na demokratiji, vladavini prava, jednakosti, uključivosti i suživotu.
Put pred nama je težak — kako za moju zemlju, tako i za moju porodicu. Međutim, oni koji vjeruju da će zatvaranjem pojedinaca ušutkati ideje griješe. Pravda se ne može zabraniti. Savjest se ne može zatvoriti. Ova zemlja je preživjela mračne periode — preživjet će i ovaj, sa očuvanom demokratskom voljom. Dugujemo to ne samo osnivačima republike, nego i ljudima svih uzrasta i slojeva društva koji su izašli na ulice kako bi pokazali svoju želju za boljom budućnošću.
Dilek Imamoglu, supruga Ekrema Imamoglua, gradonačelnika Istanbula, igrala je istaknutu ulogu na protestima i okupljanjima koja se održavaju od njegovog hapšenja.
