Kada je Vladimir Putin naredio invaziju na Ukrajinu, na Zapadu nije bilo ničega što bi ga moglo uvjeriti da odustane. No, povratak Donalda Trampa (Trump) u Bijelu kuću mogao bi prisiliti ruskog predsjednika da prvi put ozbiljno razmotri mogućnost mira.

Ni Moskva ni Ukrajina, gotovo tri godine nakon početka invazije 24. februara 2022., nisu blizu vojnog trijumfa.

Umjesto toga, najizgledniji ishod čini se žurno dogovorena 1.287 kilometara duga demilitarizirana granica koja bi razdvojila zaraćene strane.

Ovakav aranžman bit će gorka pilula za ukrajinske političke čelnike i građane, jer bi zamrzavanje sukoba na trenutnim linijama značilo predaju 20 posto ratom poharane zemlje agresoru.

U zamjenu za prihvatanje ovakvog rješenja, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski insistirat će na uspostavi multinacionalnih snaga koje bi nadzirale možda najkrhkiji mirovni sporazum dosad, piše britanski The Telegraph.

Potraga za odgovorom

SAD i NATO ne očekuju da će igrati ključnu ulogu u odvraćanju Putina od novog napada na Ukrajinu.

Ovaj zadatak trebao bi prvenstveno pasti na evropske zemlje, kako je to nedavno na sastanku ministara odbrane NATO-a u Briselu izjavio američki ministar odbrane Pit Hegset (Pete Hegseth).

Evropski lideri su se našli u grozničavoj potrazi za zajedničkim odgovorom na Trampovu odluku da započne pregovore s Putinom i sve što iz toga proizlazi, uključujući sigurnosna jamstva za osiguranje dugotrajnog mira u Ukrajini.

Prvi koji je izjavio spremnost na slanje britanskih trupa u sklopu potencijalnog sporazuma bio je britanski premijer Sir Kir Starmer (Keir).

Francuski dužnosnici su predložili mogućnost "reosiguravajućih" snaga koje bi bile raspoređene u Ukrajini iza bojišnice, kako bi Putina odvratile od novog napada.

No, kada su se u ponedjeljak u Parizu sastali najmoćniji evropski lideri kako bi raspravili mogućnost mirovnih snaga, postalo je jasno da među njima vladaju duboke podjele.

Reakcije čelnika

Njemački kancelar Olaf Šolc (Scholz), često kritiziran zbog svoje popustljivosti, osudio je razgovore o slanju vojnika kao "potpuno preuranjene” i "krajnje neprimjerene”, naglasivši kako ga te rasprave "čak i pomalo iritiraju”. Šolc je potom napustio sastanak ranije kako bi učestvovao u predizbornoj debati.

Italija i Španija također su izrazile sumnju u slanje evropskih vojnika u Ukrajinu.

Italijanska premijerka Đorđa Meloni (Giorgia) izjavila je da je slanje vojnika "najsloženija i najmanje učinkovita” metoda za očuvanje mira.

Španski ministar vanjskih poslova Hoze Manuel Albares (Jose) dodao je: 

- Trenutno niko ozbiljno ne razmatra slanje vojnika u Ukrajinu. Mir je još uvijek vrlo daleko, i to iz samo jednog razloga – zbog Vladimira Putina.

Poljska je brzo odbacila tu ideju, pri čemu je njen premijer Donald Tusk naglasio kako je odbrana istočnog krila NATO-a prioritet njegove vlade.

Tračak nade

Izgledi za evropsku mirovnu misiju činili su se sve slabijima sa svakom novom izjavom.

No, postoji tračak nade za jednu inicijativu predvođenu Velikom Britanijom.

Zajedničke ekspedicijske snage (JEF), koalicija deset sjevernoevropskih NATO-ovih država, mogle bi ponuditi rješenje.

Osim Velike Britanije, JEF uključuje Norvešku, Finsku, Švedsku, Estoniju, Latviju, Litvaniju, Dansku, Island i Nizozemsku.

Većina njihovih političkih čelnika načelno je signalizirala spremnost da na neki način pošalje vojnike u Ukrajinu.

Udruživanjem s Francuskom, zemlje JEF-a mogle bi okupiti novu ekspedicijsku silu od 40.000 do 50.000 vojnika koji bi učestvovali u provedbi francuskog koncepta "reosiguravajuće” misije.

Zadatak mirovnih snaga

Smještene iza, a ne na samoj liniji, ove "mirovne snage" imale bi zadatak brzo reagirati na svaki mogući novi ruski pokušaj obnavljanja rata.

Majkl Kofman (Michael), viši analitičar u Carnegie Endowmentu i jedan od najpouzdanijih vojnih stručnjaka, izjavio je: 

- Ove snage ne moraju biti svugdje – dovoljno je da budu raspoređene u zemlji s bataljonima na četiri operativna pravca, uz dovoljnu mobilnost da se po potrebi brzo premještaju duž linije ratišta.”

Najizglednije tačke ruskog napada bile bi regije Harkov, Donjeck i Zaporožja.

Osim teškog naoružanja i vatrene moći, snage bi morale biti visoko mobilne kako bi mogle pokrivati potencijalnu demilitariziranu zonu dugu 800 milja.

Hamish de Bretton-Gordon, bivši britanski komandant tenkovskih jedinica, naglasio je: "Morate biti sposobni potisnuti neprijatelja. Apsolutno, potreban vam je puni arsenal… Kada Rusi pogledaju prema Zapadu, moraju vidjeti silu koja ih tjera da pomisle: "U redu, gadno ćemo nastradati ako krenemo dalje."

Podrška SAD

U tom kontekstu, JEF bi mogao postati glavni favorit za provedbu takve misije.

Na svojoj službenoj web stranici JEF se opisuje kao "sila visoke pripravnosti, konfigurirana za brzo reagiranje na krize".

Velika Britanija mogla bi biti spremna rasporediti 20.000 vojnika, podržanih komandosima i rezervistima.

Manji britanski kontingent mogao bi se sastojati od 16. zračno-desantne brigade, britanske globalne interventne snage, zajedno s nekim oklopnim jedinicama.

Za pripremu ovakvih snaga trebali bi mjeseci, a Velika Britanija i druge države morale bi se osloniti na rezerve kako bi osigurale da njihova vlastita teritorijalna sigurnost i prethodne obveze ne budu ugrožene.

Velike evropske vojne misije također bi zahtijevale određenu podršku SAD, bez obzira na to hoće li Amerikanci poslati vlastite trupe ili ne.

Misija neće biti trajna

Zračno pokrivanje te pristup obavještajnim satelitima i dronovima bili bi ključni za nadzor demilitarizirane zone.

Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov već je izrazio protivljenje ideji razmještanja NATO-ovih snaga, ili bilo kojih snaga zemalja članica Saveza, u Ukrajini kao dijela poslijeratnih sigurnosnih jamstava.

Na početku bi raspoređene snage vjerovatno boravile u šatorima, kao što je uobičajeno za ekspedicijske misije.

No, kako bi se osigurala dugoročna održivost, bilo bi potrebno osigurati smještaj, prehranu i logističku podršku, iako vjerovatno ne na nivou američkih baza u Afganistanu, gdje su niknuli Burger King i KFC.

Ipak, zapadne vlade će morati jasno dati do znanja Zelenskom da ovakva misija neće biti trajna zbog ogromnog pritiska na domaće resurse.