Može li se zemlja i dalje nazivati američkim saveznikom ako Amerika prijeti aneksijom dijela njene teritorije? Takvo pitanje nekad se moglo činiti zrelim za filozofa. No, dobilo je na aktuelnosti posljednjih sedmica kada je Donald Tramp (Trump) opetovano prijetio da će zauzeti Grenland, koji je trenutno autonomna regija Danske. Isprva su Evropljani sami sebe uvjeravali da su dizajni američkog predsjednika koji se vratio na otok samo dio njegovih planova, nešto što se može ignorirati jednako sigurno kao i njegov prijedlog 2020. da bi ubrizgavanje izbjeljivača moglo izliječiti covid. Sada niko više nije siguran. Nakon, navodno, vatrenog telefonskog razgovora s Trampom, Mete Frederiksen (Mette), premijerka Danske, proputovala je Evropu ove sedmice, kako bi dobila podršku u Parizu, Berlinu i Briselu. Francuski ministar vanjskih poslova dobrovoljno je poslao trupe na Grenland, za svaki slučaj. Kanalizirajući svog unutarnjeg Žan Pol Sartra (Jean Paul Sartre), jedan evropski diplomat duhovito je rekao: "Sa saveznicima poput Donalda Trampa, kome trebaju neprijatelji?"

Razmatranje situacije

Perspektiva rata između Amerike i saveznika u Evropi još se čini milosrdno dalekom. Ali povratak Trampa potaknuo je raspravu o tome kako bi se Evropa trebala braniti. Ponovno promišljanje "sigurnosne arhitekture" tog kontinenta, kako su to rekli tipovi iz NATO-a, bilo je pri vrhu dnevnog reda otkako je Rusija prije tri godine pokrenula svoju sveobuhvatnu invaziju na Ukrajinu. Ipak, povećanje vojne potrošnje širom Starog kontinenta do sada nije bilo praćeno velikom novom vizijom očuvanja sigurnosti Evrope. Čelnici Evropske unije sastat će se 3. februara u Biselu, kako bi razmotrili situaciju i iznijeli nove ideje.

Pod svjetlima reflektora, sve strane će naglasiti da su jedinstvene. Iza zatvorenih vrata ponovo će doći do izražaja podjele koje su mučile blok tokom prvog mandata Trampa. Da biste razumjeli budući smjer Evrope, upoznajte se s njenim golistima, atlantistima, negatorima i putinistima.

Četiri grupe

Golisti su, kao što ime sugerira, intelektualni potomci francuskog vođe koji se bunio zbog američkog tutorstva nad Evropom i otišao toliko daleko da je izvukao Francusku iz NATO-ove vojne ruke 1966. Nasljednik Šarla de Gola (Charles de Gaulle) na mjestu francuskog predsjednika Emanuel Makron (Emmanuel Macron) ne želi napustiti vojni savez—ali je tokom prvog Trampovog mandata tvrdio da NATO doživljava "moždanu smrt”. Evropa stoga treba pronaći način da postigne "stratešku autonomiju", sposobnost da djeluje samostalno, ako se njeni interesi razlikuju od njenog velikog transatlantskog saveznika. Ko god sjedio u Bijeloj kući, Amerika se okreće drugim prioritetima, posebno Aziji.

Atlantisti misle da je Evropa luda ako ide sama. Poljska je stjegonoša ovog kluba NATO-a, koji zauzima veliki dio sjeverne i srednje Evrope. Očuvanje odnosa s Amerikom njihov je glavni prioritet.

I gaulisti i atlantisti su saglasni da će više izdvajanja za odbranu pomoći.

Koliko god mimoilaženje da postoji između golista i atlantista, ipak su bolji od posljednjeg tabora. Niz putinističkih vođa spreman je osujetiti planove EU koji ljute Rusiju, čiji predsjednik poput Viktora Orbana u Mađarskoj i Roberta Fica u Slovačkoj, čini se, želi oponašati. Iako malen, njihov tabor raste i bilo ko od njih može poremetiti mjere EU koje zahtijevaju jednoglasnost, poput nametanja sankcija ili pomoći Ukrajini.

Povećanje potrošnje

Tramp želi da Evropa pređe s ciljne potrošnje od dva posto BDP-a na pet posto. Očekuje se da će čelnici NATO-a na sastanku u junu postići dugoročni cilj od 3,5 posto. Taj samit obećava da će biti neugodan trenutak za treći evropski tabor, negatore, čija se odbrambena strategija svodi na zabijanje glave u pijesak, u stilu noja.