Posljednja tri mjeseca bila su netipična za Lukašenkovu Bjelorusiju. Prvi put od 2020. godine, režim je pokazao spremnost da bude konstruktivniji i poslao je signale zapadnim prestonicama o svojoj spremnosti da se uključi u politički dijalog, piše European Pravda.
Uprkos tome, reakcija zapadnih zemalja ostaje oprezna. Neki akteri su odlučili da podignu uloge. To se prije svega odnosi na Litvaniju, koja je dostavila materijale Međunarodnom krivičnom sudu (MKS) u vezi s učešćem bjeloruskog rukovodstva u zločinima protiv čovječnosti, kao i na Poljsku, koja je javno podržala potez Litvanije.
Tri puta dostavljali dokaz
Trenutna Litvanijska apelacija MKS-u ne znači da je proces istrage automatski započet.
Prošle godine, Pavel Latuško, predstavnik za prijenos vlasti u Ujedinjenom tranzicionom kabinetu Svetlane Tihanovske, i litvanski ministar vanjskih poslova Gabrielius Landsbergis, tri puta su dostavljali dokaze MKS-u o umiješanosti Lukašenka i njegovih bliskih saradnika u ilegalnu deportaciju djece iz okupiranih ukrajinskih teritorija.
Međutim, MKS još nije započeo istragu. Ipak, litvanska inicijativa postigla je određeni uspjeh. Čak je i priprema za podnošenje dokumenata MKS-u izazvala značajnu zabrinutost među bjeloruskim zvaničnicima, navodi European Pravda.
Aleksandar Lukašenko je javno izjavio da je svjestan litvanskih planova da pokrene proces pred MKS-om kako bi ga pozvali na odgovornost i "sklonili ga s agende".
Bjeloruski ministar vanjskih poslova Maksim Riženkov objavio je članak u kojem je izrazio spremnost Minska da se konsultuje s Litvanijom o obnovi normalnih susjedskih odnosa i kontakata između graničnih zvaničnika.
Neumoljiv odgovor Viljnusa
Odgovor Viljnusa na ove pokušaje bio je neumoljiv. Ministarstvo vanjskih poslova Litvanije izjavilo je da uslovi za normalizaciju odnosa uključuju oslobađanje svih političkih zatvorenika, nadoknadu svim bjeloruskim građanima koji su pretrpjeli represiju i procesuiranje odgovornih za nasilje.
Trenutno je teško predvidjeti da li će istraga početi i da li će njeni rezultati biti dovoljni za izdavanje naloga za hapšenje bjeloruskog predsjednika. Ali ako se istraga pokrene, mogla bi trajati godinama.
Jasno je da Minsk strahuje od moguće istrage i njenih posljedica, jer bi izdavanje naloga za hapšenje Lukašenka značajno udaljilo režim od mogućnosti konstruktivnije interakcije sa zapadnim zemljama.
To se prije svega odnosi na političku i reputacionu štetu. Za razliku od Putina, Lukašenko je mnogo manje uticajna i važna figura na globalnoj političkoj sceni, tako da bi početak takvog procesa mogao postati ozbiljna prepreka za zapadne prijestonice da obnove dijalog s Minskom.
Aleksandar Lukašenko će morati da pokaže spremnost za ozbiljnije ustupke i da pruži zapadnim partnerima garancije koje će ih uvjeriti u iskrenost izjava bjeloruskih vlasti, piše European Pravda.
