Zbog dosta sličnosti sa BiH i regionom, ali i veza sa prijateljima iz akademske zajednice u toj zemlji, izbore u Turskoj s dosta pažnje pratio je i dr Vedran Džihić, viši istraživač u vodećem austrijskom Institutu za međunarodnu politiku, predavač na Univerzitetu u Beču i direktor Centra za napredne studije CAS Univerziteta u Rijeci. Iako se radi o najneizvjesnijim predsjedničkim izborima u zadnje dvije decenije, rezultati izbora za Parlament Turske pokazuju da AKP i dalje ima stabilnu većinu, a da su desničarske stranke ojačale.

Pobjeda Erdoana u drugom krugu

- Tu je oko 60 ili više posto konzervativnih, tradicionalnih, nacionalnih partija, djelimično desničarskih, a opozicija je na sličnim rezultatima kao do sada. Naravno, sva pažnja bila je usmjerena na predsjednički duel između Kiličdarolua i Erdoana. Za razliku od prošlih izbora, očekivanja opozicije bila su velika, ali ta velika mobilizacija ipak nije ispunila ono čemu su se oni nadali. A očekivali su da će opozicija imati puno bolji rezultat, a da će se Erdoanu, pogotovo zbog situacije nakon zemljotresa, zbog dosta korupcije, lošeg upravljanja u državi, sve to osvetiti – kaže Džihić.

U drugom krugu očekuje pobjedu Erdoana, jer ima veću i jaču mašineriju iza sebe.

- Kontroliše medije, dominantan je bio u svim državnim medijima, a ima resurse i institucija i stranke koja je sebi napravila autoritarni sistem i derogirala tursku demokratiju. Uvijek se postavlja pitanje koliko su izbori slobodni i koliko su fer. Možemo reći da su izbori bili slobodni jer su građani imali mogućnost da slobodno glasaju u glasačkoj kabini, ali da su bili fer to ne bih mogao da tvrdim. Mislim da nisu, jer je ta dominantna mašinerija daleko nadmoćnija od opozicione – ističe Džihić.

Finalna ocjena je – razočarenje, jer u Turskoj se dešava ono što vidimo u Mađarskoj, Albaniji, Srbiji i BiH, da na takav način opstaju režimi koji u sebi uvijek ima dozu nacionalizma.

Sindrom governmentaliteta

- Ponekad je to religijski, a ponekad nacionalizam koji uvijek moralizira. Mi smo bolji, a ovi drugi su opasnost, izdajnici naroda … Taj momenat populističke polarizacije stanovništva, agitacije i proizvodnje netrpeljivosti i mržnje prema drugome je nešto što je jedna od poluga moći i Erdoana. Nakon dvadesetak godina otkako je on tu, 10-15 otkako je počeo da vlada autokratski, vidimo da taj permanentni narativ ostavlja tragove kod mnogih ljudi, pa počinju da vjeruju da je jedino rješenje ono koje nudi taj “otac nacije”, a ovi drugi to ne mogu – pojašnjava Džihić.

Sličan sindrom governmentaliteta postoji i u zemljama poput BiH.

- Narod se dijeli u dvije grupe, dobar i loš, njih režim pozitivno tretira, dok su drugi izdajnici. Puno se ide i sa tim religijskim nacionalizmom, ugroženosti, opasnosti koja dolazi sa druge strane, a sve to se prati s jakom kontrolom institucija i sužavanjem prostora za slobodu medija i slobodnog civilnog društva. To intenzivno vidimo u Mađarskoj i Srbiji, pa na vrh svega toga se napravi i sistem da ima i neko izvana ko je veliki neprijatelj, koji pravi neku zavjeru protiv nas. To je način vladavine sa tendencijom da svojim biračima omogućuje određene prednosti u društvu. Onda ti pokreti kao AKP, Fideš, SNS, SNSD, HDZ, SDA postaju i mašinerije za raspodjelu resursa u državi – kaže dr. Vedran Džihić.