Adolf Hitler došao je na vlast 1933. nakon višegodišnjeg kontinuiranog uspona nacističke stranke (NSDAP) na parlamentarnim izborima.
Nedugo nakon što je imenovan kancelarom sam je sebi dao novu titulu "Führer und Reichskanzler" (Vođa i kancelar Rajha - no ovaj drugi dio je potiho kasnije izbačen).
Bio je to rezultat postepenog uzdizanja NSDAP-a i, unatoč njihovom paramilitarnom djelovanju i kampanji nasilja, činjenica jest da je nacistička stranka s Hitlerom na čelu "legitimno" i demokratski osvojila vlast.
No, ovu dugačku rutu Hitler je odabrao tek kada je shvatio da mu neće proći ona brža, ona koja do vlasti ide putem državnog udara, jer to je već pokušao i to cijelo desetljeće ranije, 8. novembra 1923.
Dakako, govorimo o Minhenskom puču, odnosno pokušaju puča. Isti se često naziva i "Puč iz pivnice". Naime, u to vrijeme mnogi gradovi u Njemačkoj, naročito na jugu Njemačke, imali su gigantske pivnice, zapravo velike pivske hale, gdje su se u večernjim satima okupljale stotine ili hiljade ljudi
Johann Georg Elser je htio zaustaviti ratnu mašineriju i pokušao je 8. novembra 1939. izvesti atentat na Hitlera. Diktatoru je život spasilo - nevrijeme u Berlinu. Oko 20 sati 45 minuta dva su granična policajca u Konstanzu uhapsili čovjeka koji je htio prijeći njemačko-švicarsku granicu. Oni su kod stolarskog šegrta Johanna Georga Elsera pronašli komunističke značke, dijelove upaljača za tempirani eksploziv i razglednicu sa slikom pivnice Bürgerbräukeller u Münchenu. Pola sata nakon tog hapšenja eksplodirala je bomba u pivnici s razglednice i ubila osmoro ljudi. Ondje se samo četvrt sata prije eksplozije nalazio i Adolf Hitler kojemu je bomba bila namijenjena.
Bombu je u pivnici sakrio šegrt Elser.
On je danas, pored oficira Clausa Schenka grofa von Stauffenberga, najpoznatija osoba koja je pokušala ubiti Hitlera. Nakon što mu je 2011. podignut spomenik u Berlinu, ove sedmice je dobio još jedan: u svom rodnom mjestu Hermaringenu kod Ulma - 74 godine nakon što su ga nacisti ubili u koncentracijskom logoru u Dachauu.
Nepoznati heroj
Dugo nakon okončanja Drugog svjetskog rata Elserovo ime je bilo nepoznato široj javnosti. Postojala je teorija zavjere prema kojoj je on izveo atentat po nalogu nacističkog režima s ciljem da njemački građani, šokirani napadom na Hitlera, pruže široku podršku ratu. S druge strane, nacisti su tvrdili da je Elser bio "oruđe britanske tajne službe".
1969. godine su objavljeni zapisnici Gestapoa sa saslušanja u kojima je zabilježena Elserova izjava;
- Niko me nije potaknuo i niko u tom smislu nije utjecao na mene.
On je objasnio da je dugo preispitivao svoju savjest misleći je li njegovo djelo opravdano i zaključio da ono "nije grijeh u smislu protestantskog učenja".
Kao motiv je naveo:
- Želio sam svojim djelom spriječiti još veće prolijevanje krvi.
On je odluku o atentatu donio u septembru 1938., nakon sklapanja Sporazuma iz Münchena kojim je Hitler iznudio okupaciju Sudeta, čehoslovačkog područja na kojem su Nijemci činili većinu. Za Elsera je bilo jasno da diktator želi rat.
U pivnici Bürgerbräukeller nacisti su svake godine večer uoči 9. novembra obilježavali godišnjicu Hitlerovog neuspješnog puča iz 1923. godine. Elser je svoje djelo dugo i pomno planirao. Cilj mu je bio ubiti čitavo vodstvo nacionalsocijalista koje se tradicionalno na taj dan okupljalo u pivnici. On je, pripremajući atentat, više od 30 puta odlazio u pivnicu na večeru. Svaki put bi se sakrio do njezinog zatvaranja te bi noćima u stupu iza govornice bušio rupu u kojoj će instalirati bombu. Eksploziju je tempirao za 21:20 sati, u vrijeme kada je Hitler još trebao držati svoj višesatni govor.
No diktator je pivnicu napustio 13 minuta ranije nego što je bilo planirano. Naime, zbog lošeg vremena u Berlinu nisu mogli slijetati avioni pa je Hitler za Berlin odlučio otputovati vlakom.
Elser je najprije otpremljen u koncentracijski logor Sachsenhausen, a kasnije je prebačen u Dachau. U travnju 1945. Hitler je naredio njegovu egzekuciju. 9. aprila je ubijen metkom u potiljak.
