Nakon povlačenja američkih snaga iz Afganistana vijesti iz ove zemlje su kao ona od prije nekoliko dana iz Kunduza, kada je u napadu ISIL-a tokom džuma namaza ubijene i ranjene desetine ljudi. Stradanje nema kraja u ovom dijelu svijeta.

Zajednički neprijatelj

- Nažalost, sasvim je sigurno da će iz Afganistana i u budućnosti stizati scene ljudskog stradanja. Povlačenjem američke vojske i porazom vještački uspostavljene pro-zapadne vlade, došle su do izražaja podjele između tamošnjih etno-jezičkih, kulturnih i ideoloških grupa. Protekle dvije decenije američkog prisustva ujedinjavale su razne oružane formacije u borbi protiv strane okupacije. Okončanjem te okupacije izvojevana je pobjeda, ali i izgubljen zajednički neprijatelj. Slavlje nakon povlačenja Amerikanaca nije trajalo dugo, tako da sada vidimo međusobne obračune između pobjednika, kao i napade na manjinske grupe koje ne podržavaju novu vlast – kaže profesor prof. dr Adis Maksić, sa Odsjeka za međunarodne odnose i evropske studije Univerziteta Burch.

Maksić se nedavno vratio iz Uzbekistana, gdje je predavao na tamošnjem Američkom univerzitetu. Iz prve ruke, kroz kontakt sa brojnim Afganistancima, upoznao se sa stanjem u Afganistanu, ali i pograničnom dijelu sa Uzbekistanom preko kojeg su mnogi izbjegli nakon što je zemlja pala u ruke Talibana.

Podijeljeni u frakcije

- Posmatrajući iz daleka nagli kolaps pro-zapadnog režima, lako možemo steći privid da su Talibani homogena grupa čija je pobjeda ujedno i jedinstven glas afganistanskog naroda. Međutim, ako pogledamo izbliza, vidjećemo da su Talibani podijeljeni u frakcije sa različitim političkim agendama. Jedna od moćnih frakcija je takozvana Hakani mreža, čije je tumačenje šerijatskog zakona radikalnije od onih koji dominiraju u većinskom dijelu talibanskog pokreta. Vođe Hakani mreže se protive najavi umjerenije vladavine u odnosu na prošlost, a sarađuju sa Al-Kaidom i drugim fundamentalističkim grupama. I ogranak ISIL-a direktno se sukobljava s Talibanima, a koncentrisani su na granici sa Pakistanom i imaju ćelije u većim afganistanskim gradovima – objašnjava profesor Maksić.

On dodaje da su izražene i etničke podjele na Paštune, koji dominantno podržavaju talibansku vlast i čija je podrška bila presudna tokom brzog osvajanja zemlje, te ostale grupe, među kojima su Tadžici iz još nestabilne doline Pandžšir i oko 10 posto Šiita, koji Talibane vide kao prijetnju. Njihova džamija bila je meta posljednjeg napada u Kunduzu.

Većina stanovnika nije doživjela mir

- Podjele u Afganistanu su duboke i tradicionalne. Frakcije i etničke grupe se sukobljavaju oko raznih pitanja - tumačenja vjerskih zakona, uloge žena u društvu, šta uraditi sa poljima opijuma i drugima. Pitanja su i geostrateška. Dok susjedni Iran, Kina i Pakistan pokušavaju proširiti svoju moć kroz veze sa novom afganistanskom vladom, ta vlada je podijeljena oko toga u kojoj mjeri su opravdana strateška savezništva sa ideološko - vjerskim suparnicima. U nekim drugim sredinama, ova pitanja su dio uobičajenih političkih debata. U Afganistanu, jedino što je uobičajeno je rat. Većina stanovnika nikad nije ni doživjela mirnodopski Afganistan. Amerika je otišla, ali Afganistanu, zemlji poznatoj kao “groblje carstava”, nažalost kraj stradanja nije ni na horizontu – zaključuje prof. dr. Adis Maksić.