Trogodišnja Hadija iz Azerbejdžana ostala je bez oba roditelja i starije sestre u borbama Armenije i Azerbejdžana oko Nagorno-Karabaha.
Malena je jedina preživjela granatiranje njihove kuće u Azerbejdžanu, a brigu o njoj sada su preuzeli baka i djed. Djevojčica od tada neprestano traži da vidi majku.
- Stalno nam viče: "Bako, deko, idite po mamu! A mi ne možemo - kaže sa očajem Nizami Agaev, Hadijin deda.
On je za BBC ispričao kako je izgledala kobna noć kada su Armeni granatirali. Nakon što se bombardovanje smirilo, sjeo je u vozilo i otišao do kuće kćerke i zeta. Ništa od kuće nije ostalo.
- Došao sam i nije bilo ničeg. Ni vrata, ni ograde, ničeg, samo tama. Spasioci su već bili tu. Odmah sam ih pitao za porodicu. Govorili su mi da ne brinem, da niko nije poginuo. Razumijem ih, nisu htijeli da nas plaše - priča Agaev.
Odatle je krenuo da juri po bolnicama. Međutim, nigdje nije mogao da pronađe svoje najmilije. Očajan, krenuo je da obilazi mrtvačnice.
- Ispostavilo se da su bili tamo gdje sam prvo otišao, ostali su zatrpani ispod ruševina - kaže Agaev.
Malu Hadiju su izvukli živu iz ruševina, ali joj je toliko prašine i trunja upalo u oči da nije mogla da ih otvori tri dana. Hadijini otac i majka bili su u braku tek pet godina. Ona je radila u vrtiću koji je bio blizu njihove kuće...
- Moja ćerka je imala toliko snova, ali nije uspjela da ih ostvari - kaže Hadijina baka.
Sada se jedino nada da će malenu moći da izvede na pravi put.
- Živim za to da nam ona poživi, da poraste i postane gospođica. Da u njoj gledam svoju ćerku - sa suzama u oku kaže baka.
