Prije trideset godina u selu Dobruša u Moldaviji živjelo je 200 ljudi. Početkom ove godine bilo ih je samo troje, a sada je samo jedan. 65-godišnji farmer Grisa Munten (Muntean) ostao je u selu sam nakon stravičnog ubistva njegove dvojice komšija, piše "The New York Times" .
- Samoća vas ubija - kaže pa možda upravo iz straha od te samoće Muntan, nizak farmer sa brkovima, živi sa dvije mačke, pet pasa, 15 gusaka, 42 kokoši, oko 50 golubova, 120 pataka i nekoliko hiljada pčela.
Ostali stanovnici su ili umrli, odselili se u neke veće gradove u Moldaviji ili su emigrirali u Rusiju ili druge dijelove Evrope.
Kuće koje su njegove bivše komšije iza sebe ostavile progutala je priroda, a u ovom selu u dolini nekad ih je bilo oko 50. Poput niza drugih mjesta i Dobruša se ispraznila nakon raspada Sovjetskog saveza 1991. godine, a ta se slika prenijela i širom Istočne Evrope.
U selu se sada može vidjeti samo nekoliko valovitih željeznih krovova kako izviruju iz šume. Tu je i zemljana staza koja povezuje selo s najbližom asfaltiranom cestom.
Polako nestaje i seosko groblje, progutala ga je priroda, biljke. A upravo one jedino su što Munten ima oko sebe.
- Kada radim, pričam s drvećem. Sa pticama, životinjama, alatom. Nemam nikog drugog s kim bi mogao pričati - kaže.
Do februara su mu društvo pravili Gena i Lida Lozinski, par u ranim 40-ima koji je živio na drugom kraju sela. Razgovarali su, barem telefonom, svaki dan, a par je Muntenu pomagao sa imanjem i čuvali mu kuću dok bi jaja i povrće nosio na tržnicu.
Međutim, jedne subote prestali su mu odgovarati na pozive, a on je pomislio kako je učinio nešto što im je zasmetalo.
Nakon dojave u srijedu, gradonačelnik obližnjeg područja, Grigore Muntenu (Munteanu), posjetio je njihov dom i u dvorištu vidio kravu koju danima niko nije pomuzao. Pronašao ih je u kući, njihova polugola trupla, hladna i prekrivena krvlju, ležala su na drvenom podu.
Istraga je pokazala da ih je ubio pijani radnik, nakon što su on i njegov kolega pokušali silovati ženu.
Šest mjeseci nakon ubistva sve je u stanju kako je i bilo tada kada su ubijeni. Vrt je doduše zarastao, a njihove grobove na vrhu skoro je progutala trava.
Tako je Muntenu postao posljednji preživjeli u selu koje je naseljeno u 19. stoljeću dok je još bilo dio ruskog carstva. Po lokalnim pričama njegovi prvi stanovnici bili su Ukrajinci koji su se nadali da će stići do SAD-a, ali propustili su svoj brod, i Moldavci koji su se razišli sa nekim zemljoposjednicima na nekim drugim područjima.
Dobre dane, dane rasta i razvoja, doživjeli su u desetljećima nakon 2. svjetskog rata, kada je Moldavija postala dio velikog Sovjetskog saveza. Selo je tada dobilo trgovinu, školu, ljetni kamp i vijećnicu u kojoj su se nedjeljom prikazivali filmovi. Državna farma osiguravala je posao uzgajivačima pšenice, vinogradarima i voćarima.
Nakon raspada uslijedila je privatizacija. U potrazi za poslom mnogi su Moldavci napustili selo, u potrazi za većom plaćom, otišlo je njih hiljadu. Munten je u Dobrušu stigao 2000. godine, iz obližnjeg sela. Želio je pokrenuti malu farmu ovaca, dok je tada u selu živjelo 70 ljudi.
Oni koji su ostali u selu bili su većinom penzioneri, a škola se zatvorila krajem 90-ih, kao i trgovina, kamp i vijećnica.
- Bio je poput grada duhova, poput pustinje - kaže Valentina Artin koja je u selu rođena 1939. godine.
Godine 2012. otišla je u obližnje selo Vadul-Leca sa svojim unucima, a tada je u selu ostalo svega 20 ljudi. Dvije su porodice ubrzo otišle, a onda je jedan gotovo stogodišnjak umro, kao i Lozinskijeva (Lozynsky) majka.
Muntena je napustila supruga, a njihovo četvero djece emigriralo je u Španiju.
Godine 2016. bilo je samo troje stanovnika. Čak su i ovce nestale, a on je od farme odustao 2013. godine. Sada i sam razmišlja o preseljenju.
Uprkos toj usamljenosti, kaže kako pronalazi zadovoljstvo u miru i samoći. Uzgaja povrće i zarađuje. Živi u prirodi, a u dolini koju će opisati kao komadić neba, ometa ga jedino zvuk njegovih gusaka.
Ima trenutaka kada se ne osjeća tako sam, posebno dok sjedi u svom pretrpanom dvorištu okružen kokošinjcem, staklenikom i potrganom Ladom, s pogledom prema seoskom groblju.
- Gena je uvijek govorio da će paziti na mene. A sad to i radi - rekao je.
Između 1990. i 2015. godine populacija Istočne Evrope smanjila se za 18 miliona, na 292 miliona ljudi. Svaki četvrti Moldavac živi vani, a populacija se smanjila za 500.000 na 2,8 miliona ljudi između 2004. i 2014. godine.