ŠTA SE TAČNO DOGODILO, KO JE KRIV

Fenomen Černobil: Kako je serija podsjetila na najveću nuklearnu katastrofu u historiji čovječanstva

Građani bivše Jugoslavije bili su u prvi mah pošteđeni polucije radioaktivnim materijalom

Dječiji park koji je na dan katastrofe trebao biti svečano otvoren. Agencije

Piše: Fuad MUSTAFIĆ

1.7.2019

Nijedna televizijska serija u posljednje vrijeme nije izazvala toliko pažnje koliko HBO-ova “Černobil”.  

Priča o nuklearnoj katastrofi postala je nevjerovatan televizijski fenomen, emitiranje je počelo uoči završnice “Igre prijestolja” pa, dok je ta potukla sve rekorde gledanosti, ova mini serija popela se na prvo mjesto najbolje ocijenjenih programa te vrste na popularnom internet-portalu www.imdb.com.

Nije to hir nekolicine ljubitelja dokumentarnih drama katastrofe, čak 100.000 korisnika tog portala dalo je ocjene (za “Igru prijestolja” glasalo ih je milion i po).

Vijest je kasnila nekoliko dana 

Profesorica Lamija Tanović prisjetila se za “Dnevni avaz” ove najveće evropske nuklearne katastrofe svih vremena. Podsjetila je odmah na početku na činjenicu da su Rusi pokušali sakriti katastrofu i da su švedski naučnici prvi progovorili te razotkrili cijelu misteriju.

- Kad se neki radioaktivni materijal prospe u okolinu, mnogo zavisi od meteoroloških prilika, poput vjetrova i oblaka, dokle će taj zagađeni materijal stići. On se u ovom slučaju kretao prema Skandinaviji, koja je, nakon zemalja regiona, prva bila na udaru – kazala je Tanović.

Ističe da su građani bivše Jugoslavije u prvi mah bili na neki način pošteđeni polucije radioaktivnim materijalom.

- Sjećam se da smo se spremali da idemo na more za 1. maj i naša mlađa kćerka je dan prije dobila ospice pa smo morali ostati kod kuće. Vijest je, naravno, kasnila nekoliko dana. Sjećam se da su nam zabranjivali da jedemo zelenu salatu, jer se sumnjalo da je zagađena i otrovna – prisjetila se Tanović.

S obzirom na to da je u tadašnjoj Jugoslaviji nuklearni institut u Vinči jedini imao nuklearni reaktor, koji je, ipak, bio samo eksperimentalan, tadašnji stručnjaci mogli su potvrditi stanovništvu o kakvoj je katastrofi riječ te koliko je opasna.

Tri vrste zračenja - alfa, beta i gama

- Neke veće posljedice nisu se mogle osjetiti. Ipak smo mi daleko. Naravno, naši stručnjaci su mjerili nivo radijacije. Stradali su oni koji su direktno bili izloženi radijaciji. Čovjek ne može znati je li izložen zračenju ili ne. Možete biti smrtno ugroženi a da niste ni svjesni. Veoma je opasno ako se neki takav element proguta. Jer, postoje tri vrste zračenja alfa, beta i gama, koje su, ustvari, elektromagnetni talasi i oni su najopasniji – rekla je Tanović.

Prema njenim riječima, vrlo je opasno i danas se izlagati prostoru koji je u prošlosti bio izložen bilo kakvom radioaktivnom zračenju.

- Neki radioaktivni elementi mogu biti kratkoživući pa se raspadnu za nekoliko sekundi ili minuta. Takvi se danas koriste u medicini. Onaj pacijent koji primi takvu terapiju, bude na neki način izvor zračenja pa se takvi pacijenti zadržavaju neko vrijeme. S druge strane, postoji upravo uranij, kojem treba mnogo godina da se raspadne i teško je riješiti ga se. Mnogo vremena treba da se očisti i da se dobije sredina koja nije radioaktivna – kazala je Tanović.

Tipična sovjetska elektrana

- Današnja nuklearna postrojenja su sigurna, jer imaju sigurnosne cikluse, ali historija nas je naučila da se tragedija ipak može desiti. Černobil je imao nizak sistem sigurnosti. To je tipična sovjetska elektrana, kojih je bilo više, ali su sve ugašene. Nama je trenutno najbliža bugarska nuklearna elektrana. Međunarodna agencija za atomsku energiju iz Beča, u kojoj radi skoro 7.000 najvećih profesionalaca, obilazi nuklearke širom svijeta i provjerava sigurnosne sisteme – rekla je Tanović.

 Pripjat je nekad imao 50.000 stanovnika, danas je grad duhova

Područje oko elektrane i dalje ostavlja dojam postapokaliptične pustoši, gdje lutaju psi, a vegetacija se širi u napuštene zgrade bez prozora.

U Pripjatu, gradu duhova, koji je nekad imao 50.000 stanovnika, od kojih je većina radila u elektrani, ostao je zapušteni i zahrđali zabavni park, koji se upravo nekoliko dana nakon katastrofe trebao otvoriti.

Jedna černobilska turistička agencija nudi obilazak lokacija koje su prikazane u seriji, uključujući bunker u kojem je donesena prva odluka lokalnih službenika da se područje nakon eksplozije ne evakuira.

Grad duhova. Agencije

Postoje, također, dnevni autobusi iz 125 kilometara udaljenog Kijeva.

Turisti, u toj varijanti, mogu vidjeti spomenik žrtvama i napuštena sela te mogu ručati u jedinom černobilskom restoranu.

Nakon toga posjećuju reaktor broj četiri, koji je od 2017. pokriven 105 metara dugačkom metalnom kupolom iznad nekadašnje jezgre.

Autori serije: Ovo je ublažena verzija

Grozni prizori posljedica radijacije, bacanje pijeska i bora na eksplodirani reaktor, bacanje grafita s krova reaktora, postupci vlade Sovjetskog saveza... sve je to prikazano u potpunosti onako kako se i dogodilo, a samo su neki detalji malo estetski dotjerani kako bi serija dobila na dramatičnosti.

Autori serije Kreg Mazin (Craig) i Džon Renk (Johan Renck) potvrdili su, ipak, da uglavnom nije bilo potrebe ništa dodatno naglašavati ili dramatizirati.  

- Ovaj je događaj dovoljno dramatičan sam po sebi. Neke smo stvari morali čak malo i ublažiti. Vjerovali ili ne, naša je serija čak malo i ublažena verzija onoga što se, zaista, dogodilo tamo. Stvarnost katastrofe mnogo je gora – izjavio je Mazin.

Činjenice

 Tokom topljenja jezgre nuklearnog reaktora, tri volontera skočila su u “radioaktivni bazen” kako bi otvorila cijev kroz koju su mogle da isteku radioaktivne supstance. Oni su odmah preminuli, ali su spriječili još jednu eksploziju, koja je mogla da bude 10 puta veća i jača nego ona kad je Amerika bacila nuklearnu bombu na Hirošimu.

Nivo radijacije bio je toliko visok da su preminule morali da stavljaju u olovne kovčege.

Oni koji su radili na čišćenju i sprečavanju još veće katastrofe, mogli su da rade sigurno samo 40 sekundi, čak i u specijalnim odijelima protiv zračenja.

Projekt “skloništa”, koji je napravljen da pokrije i zaštiti nuklearnu elektranu, košta dvije milijarde dolara, a sadrži skoro 29.000 tona čeličnih, olovnih i raznih drugih struktura.

Radijacija je bila toliko jaka da su oči vatrogasaca koji su bili na licu mjesta, promijenile boju iz braon u plavu.

Rusi pripremaju svoju seriju: Špijun CIA-e u centru priče

Ruska državna televizija prikazat će na NTV kanalu svoju igranu seriju o nuklearnoj katastrofi. No, za razliku od HBO-ove serije, ova se neće držati općeprihvaćene verzije događaja nego će zaplet graditi oko špijuna Centralne obavještajne agencije (CIA), za kojeg se tvrdi da je bio na lokaciji najgore nuklearne katastrofe u historiji.

I dok je tvorac HBO-ove serije Kreg Mejzin (Craig Mazin) pazio na skoro svaki detalj (poput izgleda telefona i vezica za cipele) te se vodio svjedočanstvima ljudi koji su bili na licu mjesta kad je reaktor broj 4 eksplodirao, ruska serija prigrlila je mnogo slobodniji pristup, koji zadovoljava apele ruskih tabloida i vijesti na državnoj televiziji o tome da se cijeli događaj "patriotski ispriča".

U opisu serije tako se navodi da se radnja vrti oko agenta CIA-e koji je poslan u grad Pripjat kako bi sakupio podatke o nuklearnoj elektrani Černobil. Pri tome, naravno, Moskva šalje svog kontraobavještajca da locira i ulovi neprijateljskog špijuna.

Iako služi kao namaštavanje, reditelj serije Aleksej Muradov (Aleksey) insistira na tome da će serija "gledaocima pokazati šta se tada, zaista, dogodilo".

Prema nekim informacijama, vlasti tadašnje Jugoslavije dugo su šutjele, a ulice Sarajeva i Zagreba detaljno su oprane kako bi se “saprala opasna materija”. 

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.