Na suđenju Dušanu Ćulibrku, optuženom za zločine počinjene u ljeto 1992. godine na području Bosanske Krupe, svjedoci Tužilaštva Bosne i Hercegovine govorili su o napadima na sela, paljenju kuća, razdvajanju muškaraca i žena, i nestajanju članova njihovih porodica, piše BIRN.
Samira Čaušević rekla je kako je tokom 1992. godine u selu Čarakovo u kući svojih roditelja živjela sa suprugom Ekremom, a nakon početka napada i u kući njenog brata u Gornjem Čarakovu.
- Kada se 23. jula desio napad na Čarakovo, suprug je izašao iz kuće i krenuo prema Zecovima, a ja sam ostala u kući s drugim ženama i djecom, i od tada mu se gubi svaki trag - kazala je ona.
U Čarakovu je provela još neko vrijeme, dok srpska vojska nije počela paliti kuće i protjerivati mještane. Nakon kraćeg boravka kod sestre, protjerani su, kako je rekla Čaušević, prema Vlašiću, gdje je u Travniku provela oko deset dana, a nakon toga je “izašla” u Sloveniju.
- Moja svekrva mene nazvala i kaže da je Ekrem s bratom i još dvojicom muškaraca krenuo prema Ljuboviji i da ne zna šta je poslije bilo - prisjetila se Samira prve informacije o mužu po njenom dolasku u Sloveniju.
Supruga je Ekrema identifikovala i sahranila nakon što je pronađen u jami “Lisac”, zajedno s bratom.
Ćulibrk je optužen da je, u svojstvu pripadnika rezervnog sastava policije Stanice javne bezbjednosti (SJB) Bosanska Krupa, u julu 1992. učestvovao u odvođenju, a potom i ubistvima 44 zatočenika iz logora “Omarska” počinjenim na lokalitetu Donji Dubovik. On se tereti i za ubistva sedam civila bošnjačke nacionalnosti koji su se iz pravca Prijedora kretali prema Bihaću.
Drugi svjedok Tužilaštva BiH, Šefik Kešić je, u trenutku kada je krenuo napad na sela, živio u mjestu Kamičani s troje maloljetne djece. Zajedno s drugim mještanima se povukao u šumu, u Kozarac, gdje su boravili oko tri dana, nakon čega su dobili poziv od srpske vojske da se predaju i da im neće biti ništa. Tada se on s djecom i jednom grupom ljudi predao, dok su dvojica njegove braće s drugom grupom ljudi krenuli preko Kozare za Hrvatsku.
Nakon što se predao, zajedno s majkom, ocem i djecom, završio je u logoru “Trnopolje”, u kojem je bio dvije sedmice, ispričao je on.
- Pitao sam komandanta da izađem u selo pored logora, jer sam imao tu ujaka, i da djecu spremim, okupam malo. Tu sam bio onda jedno dvije-tri sedmice i onda se desilo čišćenje - kazao je Kešić objašnjavajući da su tada njega odveli u logor “Keraterm” i razdvojili od maloljetne djece, nakon čega je prebačen i u “Omarsku”.
Njega su rasporedili na pistu, gdje je vidio jednog brata i saznao da je najmlađi brat Fahrudin zarobljen u “bijeloj kući”. S bratom Fahrudinom je uspio jednom razgovarati tokom mirnije smjene, a od komšije Muhameda Alića, koji je bio zarobljen zajedno s njim u “bijeloj kući”, saznao je da je Fahrudin na spisku za razmjenu, ispričao je svjedok.
- Meni je tad bilo drago kad sam čuo da će biti razmijenjen, ali kasnije se ispostavilo da razmjene nije ni bilo - rekao je on.
Njegov brat Fahrudin je pronađen u jami “Lisac”, zajedno s komšijom Alićem, a tijelo je prepoznao po zelenom jeleku koji mu je dao on 1992. godine.
Tužilaštvo BiH je uložilo više od 150 materijalnih dokaza na koje Odbrana nije imala primjedbu.
Nastavak suđenja bit će naknadno određen.
