Dok zvaničnici RS ignoriraju problem koji su napravili, a ministri iz RS u Vijeću ministara BiH opstruiraju sasvim jasno i jedino rješenje, BHANSA-i prijeti kolaps, a dug BIH po osnovu izgubljenog arbitražnog spora sa slovenačkim „Viaductom“ raste iz dana u dan. Podsjetimo, još 2004. godine Vlada RS ovoj kompaniji dodijelila je koncesiju za izgradnju dvije hidroelektrane na Vrbasu, ali je taj ugovor raskinut nakon što je Vlada RS nekoliko kilometara uzvodno koncesiju dodijelila i Elektroprivredi RS. Na taj način je onemogućila realizaciju projekta investitora iz Slovenije, koji se smatrao, a na kraju i dokazao da je oštećen. Pošto u međunarodnom pravu RS nije relevantna adresa, spor je pokrenut protiv države, koja je ovih dana dovedena u situaciju da plaća kazne zbog neodgovornosti, neznanja, bahatosti i ko zna čega još od strane vlasti ovog entiteta.

Pravni zastupnik „Viaducta“ Predrag Baroš kaže za „Avaz“ da je još 2015. godine institucijama BiH dostavljena opomena pred pokretanje arbitražnog postupka, a godinu kasnije on je i pokrenut pred Međunarodnim centrom za investicijske sporove.

- Dosuđeni iznos iz arbitražne odluke je bio 38,9 miliona eura, ali on sadrži glavnicu i obračun kamate do dana donošenja odluke. U slučaju arbitraže u kojoj postoji osnova u korist tužitelja, to je jako veliki rizik za državu kao suprotnu stranu, upravo zbog te visoke kamate – kazao je Baroš za "Avaz".

Dodaje da je potom, pred Kantonalnim sudom u Sarajevu pokrenut postupak priznanja presude, pa je ona, nakon odluke Vrhovnog suda FBiH, postala pravosnažna i izjednačena je s pravosnažnim odlukama domaćih sudova. Baroš pojašnjava da je BiH od početka strana u arbitražnom postupku, te da je presudu danas moguće izvršiti iz sredstava i imovine države. Svoja potraživanja “Viaduct” nastoji naplatiti kroz sredstva iz državnog trezora, sredstava s računa u Luksemburgu, kroz objekte Centralne banke BiH u Mostaru, Banjoj Luci i Brčkom.

- Tužitelj tu nema ograničenja. Postoji mogućnost da se postupci izvršenja vode na teritoriji BIH, ali i da se izvršenje vrši i kroz imovinu BIH izvan zemlje. Tako je pokrenut i postupak protiv BHANSA-e. Taj postupak ne vodimo mi, nego kancelarija iz Belgije – dodaje Baroš za "Avaz".

Sličan spor, pojašnjava, imala je i Albanija, koja je odbijala izvršiti obaveze iz presude, ali je nakon postupka kod EUROCONTROL-a tužitelj na kraju naplatio svoja potraživanja, samo što su ona bila za dvadesetak miliona eura veća.

- To su institucije BiH shvatile. Predsjedavajuća Vijeća ministara BiH Borjana Krišto je na neki način pobrala naše simpatije, jer govori relevantne stvari. BiH to treba da plati u cilju smanjenja štetnih posljedica, a na kraju da to potražuje od RS i to je očekivani slijed događaja. Tu iz nekog razloga postoje opstrukcije srpskih ministara. Smatram da ovaj prijedlog iz Ministarstva finansija apsolutno nije opravdan i da on ne vodi rješenju problema, nego dodatnoj šteti. To su te neke, po meni, političke cake. Ide se na Fiskalno vijeće i preraspodjelu sredstava od kojih neki dio pripada FBiH. Normalno je da ne postoji osnov da FBiH na bilo koji način učestvuje u toj obavezi – ističe Baroš za "Avaz".

Dok opstrukcije ministara iz RS u Vijeću ministara BiH odlažu rješenje i proizvode dodatne finansijske obaveze državi, rješenje je poznato i napisano u arbitražnoj odluci. „Viaduct“ je spreman i da odustane od dijela potraživanja, pa je ono zaustavljeno s 1. martom na oko 110 miliona KM, ali pod uvjetom da se sporazum o isplati zaključi do 31. marta.

- Nama je žao zbog blokade BHANSA-e. Institucije BiH su pokazale dobru volju da se to riješi, ali taj prijedlog iz Ministarstva finansija nije odgovarajući. To je po meni dio u kojem politika miješa prste, a kod arbitraže politika to ne smije da radi. Što se više prenosi na teren politike ili izbjegavanja, šteta je veća. Volio bih da mi neki političar kaže koji je mehanizam da se ta odluka ne plati. Arbitražna odluka je konačna, bio je postupak poništenja koji je okončan u koristi tužitelja i ne postoji način da se to stavi u neki treći plan. U pitanju je međunarodno pravo i nešto što država treba da poštuje – naglašava advokat Predrag Baroš za "Avaz".