Da zvaničnici RS ne znaju šta rade, najbolje pokazuje i njihovo postupanje u vezi s Državnom agencijom za istrage i zaštitu (SIPA).

Prvo su njihovi zvaničnici donijeli zakone kojim zabranjuju rad SIPA-e na području ovog entiteta, a onda je Ustavni sud BiH to tada privremeno stavio van snage.

Četiri akcije

Ipak, u ovom entitetu su uporno govorili da ne poštuju odluke Ustavnog suda BiH, jer u njemu ne sjede Srbi, iako oni tu ne sjede isključivo voljom većine u Narodnoj skupštini RS, gdje SNSD vodi glavnu riječ.

Nakon toga je SIPA provela četiri akcije na području ovog entiteta. Poslije prve je MUP RS pokušao prikriti da je SIPA tu učestvovala, a nakon druge je Nenad Stevandić indirektno priznao da zakoni neće jednako važiti za sve.

- Ne smije se dozvoliti da političku krizu u BiH zloupotrijebe kriminalci na način da mogu slobodno da vrše krivična djela, a sve pozivajući se na zakone koji su usvojeni u NSRS i kojima se zabranjuje rad SIPA-e i Suda BiH u RS, pa da kažu zbog toga što je RS donijela zakone koje štite institucije i ličnosti da mogu raditi šta žele. Da to zloupotrijebe kriminalci, dileri droge, ubice? Ne - rekao je Stevandić.

Pojednostavljeno rečeno, političari se neće jednako tretirati kao kriminalci, narkodileri, iako niti jednim članom zakona nije navedena selektivna primjena za samo određene osobe.

Treća akcija je provedena prekučer na području Bijeljine, a onda je ministar unutrašnjih poslova RS Siniša Karan imao potpuno drugačije mišljenje od Stevandića.

Nisu poželjni

On je u postupanju SIPA-e vidio provokaciju Tužilaštva BiH, kazavši da je to "svjesna provokacija eventualnog sukoba dvije policije, te da RS neće podleći tim malicioznim pokušajima".

- Nećemo sebi dopustiti da podlegnemo ovako malicioznim pokušajima, jer mir i stabilnost su za nas neprocjenjivi. Nažalost, za druge očigledno nisu. To su ovim potezom još jednom svjesno pokazali. Jer ko ide u goste kod domaćina gdje im je rečeno da nisu dobrodošli - pitao je Karan.

Podnijeti ostavku

Karan je pozvao Kajganića da podnese ostavku, jer, istakao je, „kako drugačije gledati na ove neprofesionalne i nezakonite aktivnosti koje provodi ova institucija, koja je sve samo ne pravosudna".

Zakoni govore jedno, praksa nešto totalno drugo, a zvaničnici očito onako kako im u tom trenutku odgovara.