Emin Grahić je rekao da je u ljeto 1992. godine, kao maloljetnik, s porodicom i drugim stanovništvom iz Đulića išao prema Klisi, gdje su, prema njegovom saznanju, bili pregovori s Vinkom Radovićem, piše Detektor.

U Klisi na raskrsnici svjedok je, kako je kazao, vidio prvi i posljednji put na tenku Radovića, u plavoj košulji.

- Dogovor je bio da idemo za Sapnu… Agan je došao i rekao da idemo prema Bijelom Potoku - kazao je svjedok.

Grahić je pojasnio da se čuo pucanj iza jedne garaže, te da je saznao da su se desila ubistva.

Razdvajanje muškaraca od žena

Nakon dolaska u Bijeli Potok, rekao je, vidio je kako tuku komšije i uslijedilo je razdvajanje muškaraca od žena.

- Oca su mi odvojili odmah, i brata od 18 godina. Ja i mati smo otišli u kamion za Memiće - kazao je svjedok.

Grahić je rekao da je bilo policajaca koji su bili u plavim košuljama u Bijelom Potoku. Odbrani je potvrdio da je u Bijelom Potoku bio jedan policajac, ali da ih je bilo više kada je silazio iz Đulića.

Svjedok je ispričao da je oca, brata i amidžu pronašao u masovnoj grobnici na Crnom vrhu 2005. godine.

Radović je optužen s Dragomirom Vasićem i Petkom Panićem za prisilno preseljenje, nečovječno postupanje i zatvaranje civila na području Zvornika.

Naredba za iseljenje

Svjedok Samir Omerović je kazao kako je u Šečićima stigla naredba 31. maja da će se stanovništvo iseljavati na slobodu teritoriju Sapna, te da se ponesu neophodne stvari.

Ispričao je da je 1. juna 1992. godine sa ocem, majkom i sestrom krenuo prema Klisi, te da je masa krenula prema Bijelom Potoku, gdje je uslijedilo radvajanje žena od muškaraca.

- Otac je prošao, ja sam za njim išao… Jedan vojnik… pitao me: "Koliko imaš godina?" A, majka iza mene je rekla: "Petnaest." Kaže: "Idi desno" - ispričao je svjedok i dodao da je tu zadnji put vidio oca, te da je odvedeno još članova porodice i komšija.

Nisu pronađeni posmrtni ostaci

Omerović je rekao da je s majkom na kraju stigao do Kalesije, te da nikada nije našao posmrtne ostatke članova svoje porodice, a da mu komšije Srbi nisu kazali gdje su posmrtni ostaci jer su rekli da će biti ubijeni ako kažu.

Svjedok Omer Selimović, nekadašnji član Kriznog štaba u Đulićima za civilno stanovništvo, rekao je da su bile straže u selu, ali da nisu bili naoružani.

Pojasnio je da je s nekoliko ljudi otišao iznad Radave i vidio da postoje srpski rovovi iznad muslimanskih kuća, te da je vidio Radovića kako vježba, te da je jedan od ljudi kazao Radoviću: "Dobar dan, komšija."

- Kaže: "Mi nismo komšije, nemojte dolaziti na našu zemlju" - pojasnio je svjedok da su to bile Radovićeve riječi.

Predato naoružanje

Radovićevoj Odbrani je kazao da je moguće da je zaboravio spomenuti susret s optuženim na saslušanju u Tužilaštvu Tuzlanskog kantona i Državnoj agenciji za istrage i zaštitu.

Naveo je da je stanovništvo predalo naoružanje u Domu kulture u Đulićima, te da su pregovori vođeni s Radovićem.

Prema Selimovićevim riječima, on je jedno jutro vidio na raskršću 5.000 ljudi u koloni, koji su govorili da idu prema Bijelom Potoku.

Ispričao je da je on sa 15 ljudi bio naoružan, da je ostao u Klisi i da je 120 ljudi uspio da izvede prema zaseoku i da je čuo šta se desilo u Bijelom Potoku.

- Brat mi je odveden maloljetan... Ekshumiran je na Crnom vrhu, a očuh mi još nije nađen. Vinko Radović mora znati gdje su - kazao je svjedok.

Suđenje se nastavlja 8. aprila.