Nakon što je RS krenula u secesiju, suočeni smo s najgorim atakom na državu od okončanja rata, uz organizirano, sistematično, odlučno i svjesno djelovanje entitetskih vlasti na stvaranju autonomnog pravnog okvira za njeno djelovanje, ali i na obesnaživanju države da efikasno odvrati, spriječi i procesuira takvo odvajanje. 

Ovo je za „Avaz“ izjavio ekspert za ustavno pravo Nedim Ademović, koji smatra da je, u kombinaciji s promjenama na globalnom planu, proces protiv bjegunca Milorada Dodika pred Sudom BiH bio inicijalna kapsula za lansiranje zločinačkog poduhvata.

"Zagađena voćka"

- Brzina izvlačenja dokumenata iz ladica i njihovo ubacivanje u prisilne, nedemokratske zakonodavne i upravne postupke govori u prilog da se na ovom radilo dugo vremena od strane većeg broja ljudi. Njihova involviranost polako isplivava – ističe Ademović.

Prvi cilj poteza vlasti iz RS je političko i ekonomsko spašavanje Dodika i njegovog autokratskog, čak i totalitarnog režima.

- S druge strane, Dodik je vidio šansu da osamostali RS i ostvari svoju želju koja mu se rodila tokom preobrazbe od međunarodno podržanog socijaldemokrate do laktaškog vožda. Svi zakoni, kao i mnoge aktivnosti koje se provode od strane javne vlasti entiteta RS su neustavni. Radi se većinom o zakonima koji zadiru u nadležnosti države u cjelini ili odlučujućem dijelu. Na sceni su procesi kojima nedostaje minimum demokratskog supstrata kojeg propisuju EU, Vijeće Evrope, OSCE i druge međunarodne institucije. Samim tim, rezultat tih procesa je „plod zagađene voćke“, pa su neprihvatljivi s tačke gledišta principa pravne države i demokratije – ističe Ademović.

On ne sumnja da će svi takvi akti biti proglašeni neustavnim i izbačeni iz pravnog života, ali pitanje koje se nameće je kako će odluke Ustavnog suda BiH, Tužilaštva BiH i Suda BiH, biti provedene dok Dodik prijeti oružanim sukobom. Ademović ukazuje da je moć državnih institucija nejasna u odnosu na 7.000-8.000 hiljada dobro naoružanih policajaca u RS, kojima je Dodik naredio da brane njegovu ilegalno stečenu imovinu i nedemokratski akumuliranu političku moć. Zato međunarodna zajednica i domaće, probosanske snage zagovaraju indirektan odgovor kojim bi se Dodik izolirao i na kraju sankcionirao.

- Diplomatski, traži se podrška SAD, EU, UN-a i drugih nacionalnih i međunarodnih faktora koji podržavaju međunarodni poredak, demokratiju i vladavinu prava. Probosanske snage očigledno dobro napreduju i podrška je sve jača, obimnija i agresivnija prema Dodiku. Dodik traži podršku autokratskih režima, Lukašenka, Orbana i drugih otpadnika od modernog civiliziranog svijeta, zbog čega bi se svaki normalan čovjek trebao stidjeti, te dovlači na press-konferencije predstavnike desničarskih, klero-fašističkih struja koji se u demokratskoj evropskoj zajednici upravo osjećaju kao Dodik - jadno i odbačeno – naglašava Ademović.

Na ekonomskom planu probosanske stranke traže podršku u izolaciji secesionističkog režima kako bi se što prije iscrpio. Sud BiH, Tužilaštvo BiH i Ustavni sud BiH rade, a odluke i drugi akti postaju dokazna građa protiv Dodikovog poduhvata i predstavljaju osnov da konačno, u saradnji s EUFOR-om, budu privedeni svi koji su se ogriješili o zakone i Ustav BiH.

- Kada se pročitaju međunarodni akti koji određuju misiju EUFOR-a, jasno je da ova misija može biti korištena za lišavanje slobode Dodika i ostalih. Osnovni cilj misije je podrška bh. organima vlasti u uspostavljanju i održavanju mira u BiH. Dodikov zločinački poduhvat ne svodi se više na problem njegovog lišenja slobode. Ne radi se više o individualnoj akciji protiv pojedinca! Da je tako, možda bi se i moglo raspravljati o ulozi EUFOR-a. Ne, njegovo i lišenje slobode drugih tiče se početka ponovnog uspostavljanja sigurnog okruženja i provođenja mira u BiH! Država je napadnuta, pola njene teritorije je odmetnuto, državna vlast više nema punu kontrolu nad svojom teritorijom. Ergo, odsutnost oružanog sukoba ne znači da vlada „sigurno okruženje“. Znači, ugroženi su vojni elementi Općeg okvirnog sporazuma za mir u BIH, posebno Aneks 1-A, koji ovu situaciju explicite zabranjuje – ističe Ademović.

Ijedan metak

Operativno pitanje kako Dodika i saučesnike privesti je relativno komplicirano, ali Ademović smatra da su potrebni strpljenje, mudrost i aktivna priprema akcije u kojoj će rizik biti sveden na minimum. Ni pregovori s Dodikom o predaji, priznanju krivice i sankciji nisu isključeni, jer tako rade legitimni režimi u obračunu s huntama, secesionistima i otpadnicima.

- Naravno, moraju se posmatrati Dodikovi potezi i posljedice. Posebno se mora obratiti pažnja na Dodikov pritisak na Srbe koji rade u državnim institucijama i njegovo međunarodno djelovanje. Ne smije se isključiti i da vrijeme učini svoje, zakomplikuje regionalno ili globalno stvar, pa bi odlaganje aktivnosti moglo imate štetne posljedice po javni interes - upozorava.

Posljedice bi, osim države, imali i opozicija u RS, kao i građani kojima odmetnuta grupa prijeti. Secesionistički režim je pod pritiskom, pa Dodik i ostali ne prave razliku između dobra i zla i pravde i nepravde.

- Zato je dobro da se desila bitna promjena odnosa. HDZ, na čelu sa Draganom Čovićem, napokon se otvoreno suprotstavio Dodiku i dao podršku državi, njenim institucijama i opoziciji RS. I Hrvatska je znatno eksplicitnija. Svjesni smo svi da, ako ijedan metak u BiH bude ispaljen, što Milorad Dodik vjerovatno očekuje, turistička sezona u Hrvatskoj može biti dobrano ugrožena. Zato Dodik nije samo problem BiH, već i hrvatskog gospodarstva, i „srpskog proljeća“, i evropske demokratije, i globalnog secesionizma. Svako može da prepozna interes zašto Dodik mora biti lišen slobode – zaključuje Ademović.

Naš sagovornik smatra da SNSD, nakon što su Dodik i članovi njegove organizirane grupe stranku iskoristili kao zločinačku organizaciju za podrivanje ustavnopravnog poretka vlastite države i zloupotrijebili njenu ulogu kako bi proveli krivično djelo, zaslužuje upotrebu svih sredstava, uključujući i sankcije protiv ove stranke.

- Ovo će proći, Dodik i ostali će biti lišeni slobode ili će se sakriti negdje, ali nadam se da će biti što manje onih koji će biti na pogrešnoj strani i koji su napravili pogrešnu procjenu. Često se u životu ljudi zapitaju što im je nešto trebalo, ali bude kasno, jer posljedice nastupe. Ostat će jedna lekcija za sve nas. Bez jakih bh. državnih institucija niko nije slobodan i siguran, ni običan čovjek, ni opozicija u RS, ni Srbi u RS, ni probosanske snage, ni privrednici, susjedne države ... Ovaj primjer zorno pokazuje da jake državne institucije nisu želja „centralističkih, probošnjačkih snaga“ već nužna potreba radi zaštite demokratije i pravne države - zaključuje Ademović.

Posljedice bi, osim države, imali i opozicija u RS, kao i građani kojima odmetnuta grupa prijeti. Secesionistički režim je pod pritiskom, pa Dodik i ostali ne prave razliku između dobra i zla i pravde i nepravde.

- Zato je dobro da se desila bitna promjena odnosa. HDZ, na čelu sa Draganom Čovićem, napokon se otvoreno suprotstavio Dodiku i dao podršku državi, njenim institucijama i opoziciji RS. I Hrvatska je znatno eksplicitnija. Svjesni smo svi da, ako ijedan metak u BiH bude ispaljen, što Milorad Dodik vjerovatno očekuje, turistička sezona u Hrvatskoj može biti dobrano ugrožena. Zato Dodik nije samo problem BiH, već i hrvatskog gospodarstva, i „srpskog proljeća“, i evropske demokratije, i globalnog secesionizma. Svako može da prepozna interes zašto Dodik mora biti lišen slobode – zaključuje Ademović.

Naš sagovornik smatra da SNSD, nakon što su Dodik i članovi njegove organizirane grupe stranku iskoristili kao zločinačku organizaciju za podrivanje ustavnopravnog poretka vlastite države i zloupotrijebili njenu ulogu kako bi proveli krivično djelo, zaslužuje upotrebu svih sredstava, uključujući i sankcije protiv ove stranke.

- Ovo će proći, Dodik i ostali će biti lišeni slobode ili će se sakriti negdje, ali nadam se da će biti što manje onih koji će biti na pogrešnoj strani i koji su napravili pogrešnu procjenu. Često se u životu ljudi zapitaju što im je nešto trebalo, ali bude kasno, jer posljedice nastupe. Ostat će jedna lekcija za sve nas. Bez jakih bh. državnih institucija niko nije slobodan i siguran, ni običan čovjek, ni opozicija u RS, ni Srbi u RS, ni probosanske snage, ni privrednici, susjedne države ... Ovaj primjer zorno pokazuje da jake državne institucije nisu želja „centralističkih, probošnjačkih snaga“ već nužna potreba radi zaštite demokratije i pravne države - zaključuje Ademović.