Nije novost, a toga su ljudi i zvanično na Zapadu odavno postali svjesni, da zemlja koja ima svoju hranu, ne treba brinuti za svoju budućnost. I zato, kada putujete tim zemljama zasigurno nećete vidjeti neobrađenu parcelu. I to sve pod konac. Ne treba se tome ni čuditi, jer je poljoprivreda u razvijenim zemljama u samom vrhu prioriteta, a poljoprivrednici su itekako stimulisani u proizvodnji hrane.
Svježa injekcija
U Bosni i Hercegovini, pa i kod naših prvih komšija, stanje u oblasti agrara je veoma loše. Dodaju li se tome i elementarne nepogode, suša, grad, poplave, nelojalna konkurencija, nije teško zaključiti gdje smo mi u ovoj oblasti.
U posljednje vrijeme se poticajima pokušava poljoprivredi dati „svježa injekcija“, ali, i pored toga, njive zarastaju u korov, u selu se drže dvije ili tri krave, posije se dunum-dva povrća za vlastite potrebe, a i toga je sve manje.
U životu nas održavaju uporni farmeri.
- Ko je sijao, sijat će. Poljoprivrednik je u svakom sistemu bio „donji“. Možeš sve od sebe dati, a kad naiđe led i sve zatjera u zemlju, naiđe suša i sprži kukuruz za silažu, ode trud uzalud. Pa ti gledaj u nebo. Moja porodica i ja od zemlje živimo otkako za sebe znamo, obrađujem svoju i zemlju u zakupu. Proizvodimo mlijeko. Ima i poticaja, ali ako ne proizvedem 150 tona silaže, farmu krava mogu zatvoriti. Dobro je što se uvode poticaji u farmama pilića, proizvodnji kukuruza, ali se mora povećati otkupna cijena mlijeka – rekao je poljoprivrednik Haso Šestan, koji obrađuje više od 200 dunuma zemlje.