Ime i prezime: Miljan Kovač.

Datum i mjesto rođenja: 12. januar 1977., Mostar.

Šta prvo uradite kad se probudite: Još malo odspavam. Poslije konačnog buđenja pravim kafu. Crnu domaću, obavezno.

Da niste to što jeste, čime biste se bavili: Kao dijete sam želio biti pilot. Sada bih radije bio direktor "Elektroprivrede“. Mada mislim da bih bio advokat. Ali ne bih mijenjao ovo što jesam.

Šta Vam je bio prvi posao u životu: Ulični prodavac knjiga.

Kada biste samo jednu stvar mogli ponijeti na pusto ostrvo, šta bi to bilo: Čamac, naravno.

Najdraža pjesma: "Bože, Bože“, od Balaševića.

Šta gledate na televiziji: Informativne emisije i domaće serije.

Šta Vas nervira: Budale, koje “sve znaju”.

Najdraži grad: Nevesinje, Mostar, Banja Luka... teško se odlučiti.

Najbolji poklon koji ste dobili: Sloboda, koja se dobija rođenjem.

Čega se plašite: Plaši me to što svijetom trenutno vladaju ludaci.

S kim najradije pijete kafu: Sam. Ponekad mi moj mačak pravi duštvo.

Omiljena društvena mreža: Facebook.

Najdraža boja: Plava, kao nebo.

Ko Vam je uzor: Bili su to moji roditelji. Ljudi koji žive od svog rada.

Da imate mogućnost, šta biste uradili da poboljšate stanje u svijetu: Razoružao “velike sile”, a novac koji troše na opasno oružje preusmjerio djeci koja nemaju šta jesti.

Najdraži pisac: Gabrijel Garsija Markes, Meša Selimović…

Omiljeni muzičar ili bend: "Azra“, Đorđe Balašević…

Posljednja knjiga koju ste pročitali: "Duž oštrog noža letiptica“, Tanje Stupar Trifunović. Odlična knjiga. Preporučujem.

Tim za koji navijate: Zvezda, naravno. Kakvo je to pitanje?

Omiljena narodna izreka: Samo da ne puca! Iskreno nemam povjerenja u “narodnu mudrost”.

Koje pitanje najviše mrzite: Kada možemo očekivati ratu kredita?

Omiljeni lik iz knjige, filma ili serije: Dvoumim se između Klarka Kenta i Nikoletine Bursaća.

Koju zemlju biste voljeli posjetiti: Brazil.