Profesor emeritus Univerziteta u Sarajevu i nekadašnji član Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine akademik Mirko Pejanović za „Avaz“ je govorio o Danu nezavisnosti Bosne i Hercegovine i o današnjim perspektivama naše zemlje.

Šta je značio glas građana BiH, referendum koji je održan i kasnije međunarodno priznanje BiH koje je uslijedilo?

Značio je demokratsku volju građana, da čuvaju, održe i dalje razvijaju svoju domovinu i državu. Građani BiH su u Drugom svjetskom ratu imali ogromne žrtve. Zna se kako je to u BiH teklo. Da nije bilo partizanskog pokreta, bilo bi možda i samouništenje. Ustaše su odvodile i ubijale Srbe, četnici su odvodili i ubijali Bošnjake. I jedni i drugi su antifašiste odvodili u logore, tako da bi BiH možda završila na najgori način da možda nije bio antifašističkog Narodno-oslobodilačog pokreta, partizanskog porketa koji je vodio Josip Broz Tito koji je svim građanima i svim narodima u BiH garantovao ista prava, isti položaj i zato su ga ljudi, te partizanske jedinice hranili, primali na konake, pomagali šta su mogli i taj pokret je pobijedio. Na temelju pobjede tog pokreta, pobijedila je i ideja ravnopravnosti naroda i građana u BiH i na toj ideji je nastala i obnovljena državnost BiH. 

Dakako, to je ustanovljeno i prvim zasjedanjem ZAVNOBIH-a, a građani BiH su 1992. godine pozvani da izađu na referendum sa pitanjem „Jeste li za nezavisnu i suverenu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana i naroda Srba, Hrvata i Bošnjaka i ostalih koji žive u njoj“? Građani su izašli sa poznatim procentom od 64 posto. To je u to vrijeme bio veoma visok postotak izlaska građana na jedan referendum. Ali, više od toga, građani su za 99 posto oni koji su glasali, a glasalo je većina koja je izašla, zaokružili pozitivno ovo referendumsko pitanje. Takav odziv građana i takva podrška bila je društvena, politička, sociološka i historijska osnova da međunarodna zajednica, ili subjekti MZ, članice EU i SAD i do novembra 76 zemalja iz cijelog svijeta prizna BiH i BiH dobije snažno međunarodno priznanje, a na temelju tog priznanja BiH je dobila i članstvo u Ujedinjenim nacijama 22. maja 1992. godine. Od tada BiH postaje nezavisna i suverena država i ona je time dogradila svoju državnost koju je razvijala od prvog zasjedanja ZAVNOBIH-a, pa sve do referenduma. Dobila je međunarodni subjektivitet, međunarodno priznanje svojih historijskih granica i dobila sve uslove za svoj slobodan, miran i samostalan razvoj. 

Međutim, nije bilo historijske sreće. BiH je odmah dočekana sa agresijom Miloševićevog režima i JNA, zato što je Slobodan Milošević prešutio i nije dirao druge republike jugoslovenske federacije, samo je htio da BiH ne bude u historijskom pravu i mogućnosti da ostvari svoju nezavisnost i suverenost na temelju odluka Drugog zajsedanja AVNOJ-a kada je odlučeno da zemlje koje čine Jugoslaviju, mogu slobodno da se udružuju i razdružuju. Ali, odgovor na to uslijedio je kao što je i referendum historijski odgovor na izazov. Odgovor na taj izazov bio je ratno predsjedništvo, jedinstvo ratnog predsjedništva, multietničkog, višenacionalnog, koje je formiralo Armiju Republike BiH i vodilo pregovore unutar međunarodne zajednice i dovelo BiH do Dejtonskog mirovnog sporazuma. Taj sporazum, koliko god nalazili neke manjkavosti, a ima ih, omogućio je da BiH egzistira u miru i da gradi svoju državnost integracijom u EU i NATO savez.

Nakon 33 godine poslije, u kojoj je mjeri BiH uspjela sačuvati svoju nezavisnost i suverenitet? Smatrate li da je sačuvana ta ideja na kojoj je referendum održan?

Ma dakako da je sačuvana. Na čemu bi se sačuvalo da nije toga? Ideja države BiH je na djelu, ona se razvija, ostvaruje, a to što BiH ima i onih snaga koje je destruiraju, a to ovih dana zorno vidimo, nije nešto što je nepoznato historiji. Citiraću jednog fratra, a oni su najveća potpora historijskom razvoju državnosti BiH, Marija Jurića, gvardijana samostana u Tolisi, jednog od najstarijih samostana: „BiH je uvijek imala snaga koje su je osporavale i opstruirale. One su otišle na smetljište historije, a BiH je opstala i išla dalje u svom razvoju“.

U kontekstu jučerašnje presude predsjedniku Miloradu Dodiku, uoči Dana nezavisnosti, smatrate li da li postoje opasnost za BiH i s drge strane, smatrate li da je jučerašnja presuda dobra poruka da niko nije iznad zakona i iznad države BiH?

Nego šta je, već dobra poruka. Država BiH je izgradila svoje institucije, među kojima je i sudstvo. Jedan moj kandidat je ovih dana promovisao knjigu kao prošireni doktorat u institucijama države BiH. BiH već ima po raznim osnovama 89 institucija. Prema tome, BiH je uz internacionalnu pomoć, država koja ima svoje institucije i koja može sebe da štiti i da omogući vladavinu prava. To je jednostavno tako. Što se tiče drugog dijela vašeg pitanja, neću da spominjem imena namjerno. Politike koje su vođene u pravcu destrukcije države BiH došle su do zida i one ne mogu ići dalje. One su nešto što ide u prošlost.

Nadate li se da ćemo krenuti čvršćim koracima naprijed svi zajedno?

Vrlo brzo moramo krenuti u otvaranje pregovora. To je ono što je budućnost BiH. Mene je prije 15 godina pitao novinar vezano za Karadžićevu presudu i suđenje. Ja sam na to kratko odgovorio: „Karadžić u Hag i u zatvor, a BiH u članstvo EU“. To važi i za sve ostale koji osporavaju BiH – zaključio je Pejanović.