Kada se pogledaju četiri prijedloga Zakona koje Vlada RS uputila u skupštinsku proceduru, ne može se izbjeći historijska paralela s 1992. godinom i odlukom Radovana Karadžića i Srpske demokratske stranke (SDS) da napuste institucije tadašnje Republike Bosne i Hercegovine. Ovakvi potezi, tada kao i sada, predstavljaju direktan udar na državne institucije, a sve u cilju postepenog slabljenja i fragmentacije Bosne i Hercegovine.

Politika destrukcije

Uoči rata, SDS je provodio politiku destrukcije bosanskohercegovačkih institucija, a vrhunac poteza koji je bio konačna najava odlaska u rat koji će rezultatirati genocidom i etničkim čišćenjem bila je odluka o napuštanju organa vlasti na državnom nivou u martu 1992. godine. Među istaknutim kadrovima koji su tada napustili institucije bili su Nikola Koljević i Biljana Plavšić (kasnije osuđena ratna zločinka), članovi Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, te brojni drugi predstavnici u Skupštini i Vladi. Koljević i Plavšić su se tada priklonili Karadžiću i njegovoj viziji etnički čiste srpske države na teritoriji BiH, što je rezultiralo stvaranjem parainstitucija koje su ubrzo postale okosnica samoproglašene Republike Srpske. Među službenicima koji su 1992. godine napustili institucije bili su i članovi tadašnje Vlade i Skupština BiH iz reda SDS-a, među kojima je najpoznatiji bio predsjednik Skupštine Momčilo Karadžić.

Danas, više od tri decenije kasnije, Dodik koristi gotovo identičan narativ i metode. Vlada Republike Srpske uputila je u Narodnu skupštinu RS-a četiri prijedloga zakona kojima se zabranjuje rad Suda BiH, Tužilaštva BiH, Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) i Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA). Također, propisuju se kazne zatvora do pet godina za sve službenike iz RS-a koji ne napuste ove institucije.

Povlačenje službenika

Povlačenjem službenika iz državnih institucija, Dodik ne samo da narušava pravni poredak BiH, već i otvara vrata dodatnim političkim tenzijama za koje mnogi broje da bi mogle eskalirati u otvorene sukobe. Kao što je Karadžić tada koristio napuštanje institucija kao uvod u secesionizam, Dodik sada primjenjuje istu taktiku kako bi delegitimisao državne organe i stvorio osnovu za eventualno otcjepljenje RS-a.

Historija nas jasno uči čemu vode ovakvi potezi Kao što su Koljević, Plavšić i Krajišnik 1992. godine bili predvodnici politike razbijanja BiH, Dodik i njegovi saradnici danas nastavljaju tu tradiciju. No, ključno je pitanje da li smo iz historije išta naučili te da li danas, za razliku od 1992., imamo mudrosti i spreman odgovor da spriječimo njeno ponavljanje?

Za nadati se je također i da su međunarodni faktori danas mnogo svjesniji posljedica takvih akcija te da imaju mehanizme da ih spriječe prije nego što eskaliraju u novi sukob.