Alaudin Ibrahimović iz Maglaja doživio je tešku nesreću kad je imao samo sedam godina. U septembru 2004. godine, opasna mina „zvončić“, koja je ostala u bašti nakon rata, teško je povrijedila Ibrahimovića koji je tada bio prvačić. Ostao je bez obje ruke i desnog oka. Ljekari su mu spasili život, no ostao je stopostotni invalid.

Kvalitetniji život

Vrijedni Alaudin nije klonuo duhom, ni kao dijete, a ni sada kao 32-godišnji čovjek i oduvijek se borio za kvalitetniji život. Sada živi na svom skromnom imanju na brdu Hedrovače iznad Maglaja.

- Sjećam se, pošao sam u prvi razred i u bašti našao minu, kažu „zvončić“. Nešto je strašno puklo i više ničega se ne sjećam. Probudio sam se u bolnici i kao dijete nisam ni znao da sam ostao bez obje ruke i oka. Oporavio sam se i nastavio školovanje. Nije bilo lako pisati olovkom bez ruku, raditi bilo kakav posao. Završio sam i za šumarskog tehničara, ali za mene, kao invalida posla nigdje nije bilo. Dođem da položim vozački, u komisiji me pitaju „šta ćeš ti ovdje“, a ja za „B“ kategoriju položim iz prve - počinje svoju iskrenu i emotivnu priču Ibrahimović za „Avaz“.

Prije osam godina, Alaudin je našao djevojku Seniju, a ljubav se rodila na prvi pogled. Nikada Seniji, kako tvrdi, nije smetala njegova invalidnost. Vidjela je da je iskren, vrijedan i da se bori kroz život.

To je bila prekretnica u njegovom životu. Dobio je volju da radi dan i noć. U sretnom braku dobili su kćerku Ehlimanu (6) i sina Bilala (2).

Nije tražio pomoć

Za njega je čuo i Rejhan Devedžić Riči, o kojem smo ranije pisali, pa mu besplatno pronašao vodu, sagradio bunar, a dobri ljudi darovali dva plastenika u kojima je sa suprugom Senijom ove jeseni, prvi put, zasadio jagode i nada se urodu i prodaji. U toru drži desetak ovaca, a iz svoga bunara je izveo vodu pored puta, da se putnik namjernik napije i naspe vode.

- Teško je s malom invalidninom izdržavati četveročlanu porodicu, ali mi se borimo. Nikada ni od koga nisam tražio pomoć. Da sam tražio, kad me ljudi vide ovakvog, bio bih milioner. Hvala Ričiju, hvala svim ljudima koji me podržavaju. Kupio sam i aku-pilu, koja mi pomaže u mnogim poslovima. Bez obzira što mi se kao djetetu desila nesreća, ja sam sretan čovjek. Bog mi je dao vrijednu suprugu, pametnu djecu, pamet i volju za životom.