Kada je šesnaestogodišnji dječak, rodom iz Kalštata u Njemačkoj, s palube broda u jesen 1885. godine ugledao obale Menhetna, nije mogao ni slutiti da će njegov unuk biti predsjednik SAD i jedna od najvažnijih političkih figura na početku XXI stoljeća. Rođen u periodu krize i ideje o nastanku jedinstvene države Njemačke, Fridrih Trumpf (Friedrich Drumpf) je krenuo „trbuhom za kruhom“ preko Atlantika da ostvari svoj san – i to onaj „američki“.

Nos za biznis

Veoma brzo je mladi Fridrih odlučio „amerikanizirati“ svoje ime i postati Frederik Tramp (Frederick Trump), čime je prezime više odgovaralo trgovačkim sposobnostima nego „bubnjevima“ (Drumpf – bubanj). Pokazao je Frederik sjajne sposobnosti i „nos za biznis“, a dominirala je uslužna djelatnost za brojne rudare tog doba – od kafane do bordela. Pratio je on „zlatnu groznicu“ od Njujorka do Sijetla, a nakon toga išao i u Kanadu.

Kada se htio vratiti u Njemačku, nisu mu dali jer je pobjegao od vojne obaveze. Iz rodnog Kalštata je poveo svoju buduću suprugu, a od 1905. godine postao ono što želi većina onih koje protjeruje njegov unuk – američki državljanin. Zanimljivo je da je u zahtjevu za izdavanje pasoša napisao da je „voditelj hotela“.

Njegovog najstarijeg sina od troje djece, Freda, historija će pamtiti kao oca aktualnog predsjednika SAD. I on je na svog oca imao „poduzetnički duh“ te se počeo baviti nekretninama. Najviše novca je zaradio na garažama i stanovima za radnike, a ideja „samouslužne trgovine“ će mu donijeti veliki kapital.

Pokazao je i veliku snalažljivost kada se radilo o političkim problemima. U periodu rata, kada su Amerikanci pokazali određenu dozu mržnje prema Nijemcima, Fred je izmislio da je iz Karlštata u Švedskoj. Na taj način je sklonio sa sebe, a još važnije od svog biznisa, bilo kakve etničke probleme kojima je uzrok rat s druge strane Atlantika. Fred je oženio Meri En Meklod (Marry Ann McLeod), djevojku iz Škotske koja je svom sinu dala prepoznatljivi pigment.

Medijski marketing

Potomak Frederika i Freda, Donald Džon Tramp (John Trump), 20. januara 2025. godine postao je 47. predsjednik SAD. Zanimljivo je da mu je ovo drugi mandat, a između dvije njegove vladavine smjestio se potomak irskih doseljenika Džo Bajden (Joe Biden). Donald Tramp je, kroz svu svoju prošlost, veoma uspješan biznismen. Fascinantno je da njegova ekonomska djelovanja imaju širok dijapazon te je teško naći privrednu aktivnost u kojoj on nije bio uključen. Kao i njegovim obiteljskim prethodnicima nikada mu nije nedostajalo smisla za biznis i ekonomska ulaganja. Sudeći prema odlukama koje donosi kao prvi čovjek Bijele kuće danas, jasno je da i politiku doživljava na identičan način.

Više od pola stoljeća Donald Tramp se bavi nekretninama, ali je devedesetih godina značajno investirao u medijski marketing. Ekonomski se aktivirao i u izborima za Miss svijeta, a nije ga mimoišla ni predstava „kečera“, lažnih hrvača čije namještene mečeve su pratili gledatelji mnogo dalje od američkih granica. Najpoznatiji medijski projekt je „reality show“ naziva „Pripravnik“, a producent i voditelj istog je upravo današnji američki predsjednik.

Kada je početkom ove godine ponovo sjeo u fotelju „Ovalnog ureda“, Tramp je počeo donositi odluke koje imaju širok spektar djelovanja. Neke su populističko-geografske (mijenjanje geografskih naziva), druge su ekonomsko-demografske (deportacija imigranata), a treće veoma ozbiljno utječu na ekonomska kretanja u svijetu (uvođenje carina trgovinskim partnerima). Povrh svega njegove ideje su djelimično i „okupatorske“ – ne krije želju da vlada Grenlandom i Panamskim kanalom. Kakve god odluke bile, one se mogu podvući pod pojmove čiste ekonomije i njoj pripadajućeg marketinga.

Velika Amerika

Zanimljive su dvije „geografske odluke“. U maniru jeftinih populista Tramp je odlučio da će se „Meksički zaljev“ ubuduće zvati „Američki“, a najvišem vrhu SAD, Denaliju na Aljasci, vratio je naziv McKinley po 25. predsjedniku SAD. Vjerovatno bi najpoštenije bilo da se taj zaljev zove „Mayanski“ po narodu s Yucatana, ali ovakva jednostrana promjena imena služi samo osnovnoj agendi koja glasi – napravimo Ameriku ponovo velikom. Uz ovu rečenicu, ako publika to traži, ide i „amerikaniziranje“ geografskih pojmova.

I prvi mandat Donalda Trampa obilježila je nesnošljivost imigrantske radne snage. Naročito se ovo odnosi na ljude iz Latinske Amerike, čiji postotak se približava brojci od 20 posto u SAD. S obzirom na dobnu strukturu uskoro će svaki peti stanovnik SAD biti porijeklom iz država Centralne i Južne Amerike. Njegova ideja je da protjera više od tri miliona ljudi, a čak njih 11 miliona se trenutno nalazi u opasnosti. Radi se o stanovništvu koje je došlo „trbuhom za kruhom“ kao što je to uradio i njegov djed prije 140 godina. Osim što se govori o „izbacivanju“ svih onih koji se bave nelegalnim djelatnostima, veliki problem predstavlja činjenica da ovi imigranti obaraju cijenu domaće radne snage i predstavljaju nelojalnu konkurenciju istoj. Ozbiljnom biznismenu kao što je Trump je jasno da takve stvari predstavljaju predispoziciju socijalnih nemira koji mogu dovesti do međuetničkih problema i rasne segregacije.

U prvih sedam dana mandata protjerano je više od 2.400 imigranata. Oni što čekaju boravišne dozvole i azil morat će sad to raditi s teritorija Meksika. Gradnja zida, kao barijere između SAD i Meksika, upravo je najviše sponzorirana u periodu prvog Trampovog mandata. Njegova ideja je i da ukine „državljanstvo po rođenju“, a na dehumanizaciji imigranata je radio i u kampanji. Izjava kako ljudi s Haitija „jedu pse“ ušla je u anale negativnog odnosa prema određenoj populaciji. Ali kao i u svemu, Trampu je bilo bitno da medijski osvoji publiku - glasače. Na krilima spomenutih ideja i izjava je osvojio drugi predsjednički mandat.

Posebna priča je potencijalna „okupacija“ određenih teritorija. Najveći otok svijeta, veoma pogrešno nazvan Grenland, jeste želja republikanskog predsjednika. Imao je on slične ideje i u prvom mandatu, ali nikada ovako glasno. Kontrola prometa, bogatstvo prirodnih resursa te kvantitet leda kao potencijala pitke vode, neki su od razloga da Tramp želi otok proglasiti 51. državom SAD. Najpoznatije kupovine u prošlosti su Aljaska od Rusa i Luizijana od Napoleona. Danci nisu raspoloženi da vječno napuste otok, ali je odavno prisutna ideja neovisnosti istog. Ove godine su izbori na njemu pa će se vidjeti na koju stranu će politika otoka od samo 65.000 stanovnika prevagnuti. Inače, na otoku se odavno nalazi vojna zrakoplovna baza SAD.

Slična stvar je i s Panamskim kanalom. Napravljen u godini početka Prvog svjetskog rata, kanal je povezao dvije velike vodene površine – Atlantik i Pacifik. Značajno je skratio sve trgovačke puteve i povezao istočnu i zapadnu obalu SAD. Iako je ideju gradnje kanala imala Francuska, te radove su otkupili Ruzvelt (Roosevelt) i kompanije iz SAD. Kada se nije postigao dogovor s Kolumbijom, SAD su garantirale neovisnost i vojnu sigurnost novonastaloj Panami (PanAmericana). Kanal je službeni Vašington trebao vratiti Panami 1977. godine, ali SAD su to uradile tek 1999. godine. Zanimljivo je da su u međuvremenu s vlasti svrgnule dikatora iz Paname Manuela Noriegu.

Danas administracija SAD „napada“ vlasti u Panami jer smatra da je prevelik kineski utjecaj u ovom morskom prolazu. Kroz ovu arteriju prometa godišnje prođe više od 20.000 brodova, a Kina je počela dominirati u novije doba. Primat u trgovini je zahtijevao i veću kontrolu prometnih ruta. Trgovačka bitka u Pacifiku, koja je ranije vođena s Japanom, danas raste u otvoreni „ekonomski“ rat s novom silom istočne Azije – Kinom.

Ekonomski nonsens

Najbitnije ekonomske odluke Donalda Trumpa odnose se na uvođenje carina s trgovinskim partnerima širom svijeta. Carinom se uvijek štiti domaća proizvodnja, ali je pitanje da li će ovi antiglobalistički ekonomski trendovi koje provodi Bijela kuća donijeti benefit SAD. Ipak, dovoljno je pogledati neki „holivudski film“ pa zaključiti kako su „Ševrolete i Kadilake“ zamijenili automobili s drugih kontinenata. Vraćanje proizvodnje na teritorij SAD i zadovoljavanje vlastitog tržišta je aktualna ideja. Ovim potezima SAD indirektno pokazuje da je izgubila rat u kvantitetu proizvodnje i trgovine. Svjetska ekonomska velesila, koja se desetljećima trudi da otvori vrata tržišta širom Planete, danas zatvara svoja „vrata“.

Donald Tramp je odlučio uvesti carine od 25 posto na robu iz Meksika i Kanade te 10 posto na robu iz Kine. Ova odluka je trebala stupiti na snagu 4. februara 2025. godine, ali je ipak za Kanadu i Meksiko napravljena odgoda u trajanju od jednog mjeseca. Trgovinska razmjena s Meksikom je 15,7 posto, a s Kanadom 15,2 posto u odnosu na ukupan promet. Trenutno se radi na pregovorima da se više uloži u kontrolu granica te je isto obećao i kanadski premijer. Zaista bi bio ekonomski nonsens uvođenje ovih carina na koje bi bilo automatski odgovoreno s druge strane.

Prije nekoliko dana je počeo „trgovinski rat“ s Kinom. Svakako će ista uvesti identične mjere u kontra smjeru te će nastupiti i problem određenih prodajnih elemenata iz SAD u ovu državu Dalekog istoka. Posebno se to odnosi na poljoprivredne mašine, ugalj, tečni gas, naftu i kamionete. Kada se pogledaju brojčani podaci, evidentan je disbalans. Ukupna razmjena je 690 milijardi dolara, ali SAD uvozi 536, a izvozi samo 154 milijarde dolara. Ovo znači da je pokrivenost izvoza uvozom tek 29 posto - da li Tramp ovom odlukom pokušava balansirati kvantitet trgovine!?

Iako su se činili kao partneri, Donald Tramp prijeti carinama od 20 posto Evropskoj uniji. Posebno se to odnosi na autoindustriju Njemačke i poljoprivredu Francuske. Ukupna razmjena je 1.540 milijardi dolara, a od toga na robu otpada 851 milijarda dolara. I ovdje se javio evidentan disbalans. Evropska Unija u SAD izvozi robe u vrijednosti od 504, a izvozi 347 milijardi dolara. Samo u posljednjem mjesecu 2024. godine EU je imala suficit od 19 milijardi dolara u trgovačkoj razmjeni sa SAD. Jasno je da djeluje nezamislivo i protivno ideji slobodne trgovine, ali se djelimično mogu razumjeti neki aspekti ekonomskih ideja Donalda Trampa.

Pokazat će vrijeme kakve će biti druge političke odluke Bijele kuće i na koji način će Vašington utjecati na aktualne vojne sukobe. Već danas se može reći kako je vrijeme unipolarnog svijeta i globalizacije završeno. Period Donalda Trampa će biti obilježen nekim novim ostvarenjem pojma „američki san“, ali skroz drugačijeg od onog koji je sanjao i ostvario njegov djed iz Kalštata, koji se prije 140 godina doselio u „obećanu zemlju“. Da li će zatvaranje Amerike nju ponovo učiniti „velikom“, ostaje da vidimo u narednim godinama.

Ko preživi, pričat će...

Niz političkih odluka

Unuk njemačkog imigranta je napravio i čitav niz raznih političkih odluka. Tako je odlučio da izađe iz WHO-a (Svjetska zdravstvena organizacija) u kojoj su SAD davale 18 posto ukupnih sredstava. Slična je odluka bila i o napuštanju Pariskog sporazuma o zaštiti od klimatskih promjena. To je Tramp uradio i u prvom mandatu te konstatirao kako SAD neće finansirati te aktivnosti. Analogno tome je ukinuo i priču o razvoju „zelene energije“. Poseban utjecaj, pa čak i na ovim prostorima, donijela je odluka o suspenziji strane pomoći iz SAD na 90 dana. Ova odluka znači i obustavu svih programa koje je finansirala administracija iz Vašingtona širom Planete, pa tako i u ovoj regiji.