Općinski sud u Goraždu odbio je tužbeni zahtjev Admira Kovača, bivšeg radnika UNIS „Ginexa“, koji je 1. juna 2012. teško povrijeđen na svom radnom mjestu tokom procesa otprašivanja inicijalnih upaljača za rakete za protugradni top. Kovač je tražio naknadu štete po osnovu duševne boli, pretrpljenog straha i bolova, trajne potrebe za tuđom njegom, te izgubljene zarade zbog nesposobnosti za rad u ukupnom iznosu 500.000 KM. Sud je utvrdio da je njegov odštetni zahtjev zastario.

Zaostale čestice

U ispovijesti za „Avaz“ Kovač se sjeća trenutka koji je zauvijek promijenio njegov život. Otprašivanje inicijatora radio je pištoljem na zrak, prema uputama pretpostavljenih, a nakon što je upozorio da je na komadima puno zaostalih čestica eksploziva, rečeno mu je da nastavi do doručka, pa će onda odlučiti šta dalje.

- U 10.05 posljednja ručica na traci meni se aktivirala. Sa 91 komadom upaljača za protugradni top, a to je preko 130 konjskih snaga. Sjećam se vatre, eksplozije, zatim kad su me stavljali u auto, sjećam se dr. Rovčanina u hitnoj koji me je šio. Pitali su me jesam li svjestan, ali sam imao problema da odgovorim, jer su mi zubi bili sasuti u grlo – kaže Kovač.

Uslijedio je dramatičan transport na UKC Koševo. Riječi anesteziologa u sanitetu, koji je vozača upozorio da će ga izgubiti ako ne stignu za pet minuta, nikada neće zaboraviti.

- Proučio sam suru, sam sebi oči sklopio, spreman i svjestan da umirem – priča Admir.

U BiH, Njemačkoj i Belgiji imao je 16 ili 17 operacija, ali je ostao trajni, stopostotni invalid čiji je život u 27. godini praktično uništen. U eksploziji je ostao bez lijeve podlaktice i desne šake, koju su ljekari kasnije pokušali barem djelimično osposobiti transplantacijom prsta i krvnog suda s noge. Ostao je i bez desnog oka, a na lijevo vidi samo sedam posto. Smrti majke, kaže nam Admir, doprinijela je njegova tragedija. U međuvremenu se oženio, dobio dijete, u maju očekuje i drugo, a sa suprugom i djecom živi u očevoj kući u neposrednoj blizini klizišta, bez pristupnog puta i mogućnosti da joj se priđe automobilom. Stambeni problem bio je jedan od osnovnih povoda da podnese tužbu.

Hoda napamet

- Da sam na mjestu te uprave i tih dioničara, pročitao bih i razmislio. To pravo na odštetu imaju svi. Prije rata komšija je izgubio ruke, tadašnja „Pobjeda“ mu je napravila kuću. Znači, dužni su stambeno i finansijski obezbijediti čovjeka, da može živjeti. Ja u oku imam ubrizgano silikonsko ulje, koje ne da da se oko osuši. Svaki moj pad ili udarac u oko je kraj, ja sam onda potpuno slijep čovjek. Ovim putem ispod kuće padao sam puno puta, jer krećem se više napamet nego što vidim – kaže Kovač.

Priznaje da je vjerovao obećanjima bivše direktorice da će biti njihova briga, da je „Ginex“ finansirao operativne zahvate i liječenje, ali naglašava da je u firmu ušao kao mladić pun snage, a iz nje izašao kao neko ko je nesposoban za samostalan život.

- To je sramota. Navedeno je da je u pitanju zastara, ali ja sam zadnju operaciju imao 13. maja u Belgiji. Zbog tog silikonskog ulja morat ću doživotno da se liječim. Sud piše da je „Ginex“ dao više od 450.000. To znači da su mi računali liječenje, svaku kontrolu, lijek, prevoz do Sarajeva, ili drva koja su mi kupovali nekoliko godina. I nakon svih operacija i dalje sam stopostotni invalid, a kada sam došao da radim gore, vidio sam i imao ruke. Mogu pitati i majstore jesam li uvijek bio pedantan i vrijedan radnik, koji je postizao normu i nikad se nije izvlačio – ističe Kovač.

Pravni zastupnik Kovača, advokat Alen Nakić iz Sarajeva, najavljuje žalbu na presudu Općinskog suda u Goraždu. U cilju zaštite interesa klijenta ne želi detaljnije govoriti o činjenicama zbog kojih u ovom slučaju nije nastupila zastara.

- Razlozi se svode na to da tokom svih ovih godina od 2012. godine Ginex plaća troškova liječenja mog klijenta, a svi ti troškovi su i po stajalištima liječnika činjeni s ciljem poboljšanja njegovog stanja. Na taj način su prekinuli zastaru. Osim toga, on sam nije ni bio u stanju da podnese tužbu, jer nesporno je da je kod njega nastupilo umanjenje opće životne aktivnosti od 100 posto, kao sinteza različitih onesposobljenja koja su nastupila kao posljedica tog štetnog događaja – ističe Nakić. Pozivajući se na stav Evropskog suda za ljudska prava, da sudovi moraju primjenjivati domaće zakone bez pretjeranog formalizma, Nakić ukazuje da se mora uvažiti život, te da Kovač ne može biti ostavljen u uvjetima u kojima jeste.

Platili operaciju

Uprkos svemu, zahvalan je novoj upravi „Ginexa“ koja mu je platila posljednju operaciju, iako ih je tužio.

- Poštujem advokate i zakon, ali mislim da bi i oni trebali razmišljati o svojoj djeci, jer sve se vrati. Obećao sam sebi, kad se završi, ako ne dobijem ništa, na sudu i javno reći ću – ko god se ogriješio o mene haram mu bilo – poručuje Admir Kovač.