"Dnevni avaz" otkriva KOS-ovsku ratnu mrežu i objavljuje stotine originalnih dokumenata u kojima je Fikret Muslimović urnisao bh. patriote.

U originalnim dokumentima koje ćemo objaviti, vidi se da KOS-ovac Fikret Muslimović, umjesto da se bavi četnicima i agresorima, službene depeše šalje predsjedniku rahmetli Aliji Izetbegoviću.

Iste depeše je primao šef kabineta, njegov sin Bakir Izetbegović, za kojeg će se utvrditi da je pravi Šćepo.

U četvrtom dijelu feljtona „Fićo i Šćepo - Zaklele se ptice KOS-u“ donosimo nastavak o tome kako KOS-ovac Fikret Muslimović pokušava da uništi „Zelene beretke“, koje su bile jedan od ključnih organizatora odbrane BiH.

Donosimo tekst depeše broj 04695289, koja precizno pokazuje kako je Muslimović državnom vrhu opisivao „Zelene beretke“ u službenoj zabilješci od 21. 5. 1993. Za Nusreta Šišića Dedu je Fikret Muslimović tvrdio da se „deklarira kao ustaša“ i da je u bliskoj vezi s Matom Šarlijom Daidžom.

"Legende rata“

- Neki bivši komandanti i pripadnici „Zelenih beretki“, koji su se tokom rata ogriješili o norme i principe oružane borbe ili kompromitovali po osnovu kriminalnih djelatnosti, nastavljaju sa destruktivnim djelovanjem prema Armiji, omalovažavajući rezultate borbe, a njen uži komandni kadar optužuju da su svi bili oficiri bivše JNA i da su sada saradnici KOS-a (izuzimajući M. H. Talijana, za koga kažu da jedini priznaje ulogu „Zelenih beretki“).

Nezadovoljni što oni kao „legende rata“ nisu na čelnim mjestima Armije RBiH, naročito optužuju načelnika ŠVK za koga, pored ostalog, kažu da je svojevremeno naredio KANU da granatira kanal HAJAT kako ne bi dalje funkcionirao.

S druge strane, prenaglašavaju i veličaju ulogu „Zelenih beretki“ u odbrani BiH na početku rata, kao što je registrovano i na sastanku pripadnika formacije „Bosna“ povodom obilježavanja godišnjice svog formiranja i organizovanja otpora agresoru. Naime, u prisustvu oko 70 ljudi, od kojih i šest pripadnika 101. mtbr (Durmišević Sejo, Bajramović Zikrija, Nišić Šaćir, Selak Murat, Popovac Enes i Prljača Nusret) na tom sastanku proglasili su za „legende rata“ Emina Švrakića, Kerima Lučarevića, izvjesnog ABU i još neke i izrazili ideju o nastavku rada „Bosne“. Namjeravaju izraditi oznake – značke za svoje članove, a ova formacija bi, po prestanku rata, prerasla u političku partiju koja bi se, pored ostalog, neovisno od ostalih struktura državnih organa, brinula o svojim članovima. Uz zakazivanje proslave godišnjice za 20. 06. 1993. godine, planirano je da se pripremi dokumentacija – istorijat ove formacije i da se ovaj događaj obavezno prezentira putem svih sredstava javnog informisanja.

"Napunili harem“

Sastanak je vodio Nusret Šišić „Dedo“, koji se deklariše kao ustaša i navodno je odskora postao član HOS-a. Inače, odranije je Službi poznato da se Šišić izjašnjava kao Hrvat islamske vjeroispovijesti i da je u bliskoj vezi sa Matom Šarlijom „Daidžom“, po čijem nalogu je krajem prošle godine nezakonito hapsio i držao u ilegalnom pritvoru jednog bivšeg saradnika SDB. U diskusiji je, pored ostalih, učestvovao i Sakib Puškar, koji je ironično postavio pitanje zašto nema Sarajlija na komandnim mjestima i u ŠVK Armije RBiH. I ostali diskutanti su isticali doprinos „Zelenih beretki“, odbrani od agresije a da za to nisu dobili ništa osim što su „napunili harem na Kovačima“.

U namjeri da se po svaku cijenu rehabilitaciju i vrate na scenu, Lučarević, Švrakić, Šišić i njihove pristalice pristupili su osnivanju raznih političkih stranaka i društava (Narodna stranka, Demokratska stranka, Liga Sarajlija, Liga ratnih veterana i dr.), preko kojih napadaju (do osporavanja) zvaničnu politiku RBiH i njene nosioce nudeći svoja rješenja. U kalkulacijama mogućih pravaca okončanja rata nastoje da u svim slučajevima za sebe izvuku korist i osiguraju prestiž, pa i u slučaju demilitarizacije Sarajeva računaju na svoj ostanak u gradu angažujući se u ovim društvima i političkim strankama. Za istaći je i to da su neki od njih nosioci najtežih oblika organizovanog kriminala i ratnog profiterstva - navodi KOS-ovac Fikret Muslimović.

Ko je Emin Švrakić

Emin Švrakić jedan je od osnivača (zajedno sa sinovima) samoorganizirane jedinice „Zelene beretke“, koja je formirana 10. juna 1991. godine u Domu policije u Sarajevu, u svrhu odbrane stanovništva od napada srpskog agresora u mjestima gdje ta odbrana nije bila organizirana od lokalnih vlasti, ili ona nije bila adekvatna zbog nedostatka državnih oružanih snaga. Sastav ovih jedinica su činili isključivo dobrovoljci koji su prešli u sastav regularne Armije RBiH, nakon što je ona organizirana u aprilu 1992. godine.

"Jovan Divjak odaje tajne podatke o odbrani Sarajeva“

Proslavljenog generala Jovana Divjaka, zamjenika komandanta ARBiH i dokazanog patriotu, KOS-ovac Fikret Muslimović u depeši od 18. 4. 1993. godine prijavljuje za odavanje tajnih podataka. U vrlo ružan kontekst Muslimović dovodi čak i jedan od najvećih simbola borbe za mir i ljudska prava u BiH, američku publicistkinju Susan Sontag, koja je među prvima upozoravala svijet da se u našoj državi događa genocid. Muslimovićeva služba vojne bezbjednosti je u više svojih informacija i ponašanja prema zamjeniku prvog čovjeka Armije RBiH Jovanu Divjaku pokrenula cijelu kampanju nepovjerenja oficira i vojnika Armije RBiH s ciljem uništavanja multietničkog karaktera Armije RBiH.

- Jedan broj stranih i domaćih novinara ostvaruje redovne kontakte sa JOVANOM DIVJAKOM, zamjenikom načelnika Štaba Vrhovne komande, a u cilju dobijanja određenih informacija, stavova i komentara, koji se kasnije prezentiraju kao izjave i intervjui. Tako su, naprimjer, 14. aprila ove godine u kabinetu JOVANA DIVJAKA boravili LARRY HOLLINGWORTH, JOHN BURNS i SUSAN SONTAG, te ALMA ABDUZAIMOVIĆ, kao prevodilac i još neka lica. Neoficijelan razgovor se pretvorio u mini-konferenciju za štampu, na kojoj je pukovnik DIVJAK nastojao odgovoriti na sva pitanja znatiželjnih.

U odgovoru na pitanje o mogućnostima vojne deblokade SARAJEVA pukovnik je iznio niz brojčanih pokazatelja odnosno snaga i sredstava, koji približno odgovaraju stvarnom stanju, posebno kad je u pitanju broj tenkova, VBR-ova i drugih oklopnih i artiljerijskih sredstava.

Na taj način, gosti gospodina DIVJAKA, su došli do tajnih podataka, bitnih za odbranu SARAJEVA.

S obzirom na intenzitet i način komuniciranja pukovnika DIVJAKA sa strancima i stranim novinarima, kao i nedovoljna opreznost pri iznošenju pokazatelja, neophodno je definisati jasne stavove načelnika Štaba VK o ovim kontaktima, uz obavezu pukovnika DIVJAKA da načelnik Štaba pismeno izvještava o narednim susretima sa novinarima - navodi KOS-ovac Fikret Muslimović u depeši 04695199.

Licemjerje Fikreta Muslimovića ogleda se u depeši koju je potpisao 16. 5. 1993., u kojoj klasičnom zamjenom teza za „omalovažavanje Jovana Divjaka“ optužuje Rifata Bilajca, još jednog bh. generala, a smutnju pravi i u odnosu njegovog sina Amira Bilajca. Ova „specijalna informacija“ nije nikakvog bezbjedonosnog karaktera, već kao i većina Muslimovićevih pisanja - ogovaranje onih koji mu smetaju za ostvarivanje njegovih špijunskih zadataka. Ovaj put žrtva podvala je general Bilajac, kojem Muslimović pripisuje rušenje multietničkog karaktera Armije RBiH. U istoj informaciji Muslimović, tobože, brani generala Jovana Divjaka, kojeg u više prethodnih informacija optužuje za „odavanje vojnih podataka“, čime zapravo poručuje da se srpskim kadrovima u Armiji RBiH ne treba vjerovati.

- Neki neprimjereni stavovi i nekorektna ponašanja Rifata Bilajca.

S obzirom na poznata osporavanja značaja multinacionalnog kadrovskog sastava i uloge Armije RBiH, zasnovane na Platformi o državnosti BiH kao suverenoj i nezavisnoj državi građana i konstitutivnih i ravnopravnih naroda, pažnju zaslužuju i neki neprihvatljivi stavovi i nekorektan odnos Rifata Bilajca prema pojedinim članovima ŠVK hrvatske i srpske nacionalnosti.

Rifat se tako, nepozvano prisustvujući sastanku određenih starješina u ŠVK koji je održan 11. 5. ove godine, povišenim tonom i uvredljivim riječima obratio zamjeniku načelnika ŠVK, Jovanu Divjaku rekavši: „... možeš i ti komotno otići, svakako radiš za njih“. Tom prilikom se sličnim riječima obratio i Belobrajdić Stanislavu, načelniku Uprave logistike. Nakon toga, gospodin Divjak je začuđeno i bez komentara napustio sastanak. Sastanak je, inače, bio zvaničan, a raspravljalo se o aktuelnom stanju logistike i njenom funkcionisanju u slučaju demilitarizacije Sarajeva.

Postupajući, takođe, krajnje neprimjereno i nekorektno, Rifat je 10. 5. ove godine ušao u kancelariju Miroslava Kalea i komentarišući aktuelne odnose HVO i Armije, rekao mu, pored ostalog, „... i ti si špijun HVO, daješ im podatke i radiš za njih. Moraćemo i sa tobom ići na raščišćavanje“. Tom prilikom se pohvalio da je slično rekao i Jovi Divjaku i Stanislavu Belobrajdiću. Takvo ophođenje prema Miroslavu, Rifat je, bez ikakvog povoda, ispoljio u prisustvu Kajević Enise i Selmanović Sakiba - navodi Fikret Muslimović u depeši 04695269.

Ko je Jovan Divjak

Jovan Divjak jedan je od najomiljenijih generala Armije RBiH. Historija bilježi da, iako je rođen u Beogradu, s obzirom na to da mu je otac porijeklom iz Bosanske krajine, gdje je radio kao učitelj, Divjak se nacionalno izjašnjava kao Bosanac. Završio je 12. klasu Vojne akademije u Beogradu, kurs za komandanta bataljona, Komandno-štabnu akademiju i Ratnu školu, kasnije Štabnu školu francuske vojske. Predavao je u Vojnoj školi u Sarajevu.

Rat ga je zatekao na dužnosti oficira u štabu TO BiH. Postao je brigadni general Armije RBiH i zamjenik načelnika Glavnog štaba Armije Republike Bosne i Hercegovine. Prvi je nosilac najvišeg francuskog ordena, Legije časti iz Bosne i Hercegovine. Vidjevši da JNA naoružava srpske paravojne formacije i civile, odlučio je da oružje iz Kiseljaka preda Teritorijalnoj odbrani BiH, kako ga JNA ne bi zloupotrijebila. Osnovao je i ugradio sebe u Fondaciju „Obrazovanje gradi BiH“. Suprotstavio se srpskoj propagandi u manipuliranju srpskim žrtvama u Sarajevu, odbivši svaku pomisao na masovna stradanja Srba, ističući da su Srbi u Sarajevu pretežno stradali od srpskih granata, a da nad Srbima nije vršen planski ili sistematski zločin. Umro je u Sarajevu 8. aprila 2021. godine.