Na suđenju za zločine na području Bugojna, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine je rekao da su vojni policajci pretukli zarobljenike na Rostovu 1993. godine.

Enes Handžić, koji je ranije osuđen na osam godina zatvora zbog zločina u Bugojnu, kazao je da je u julu 1993. bio pomoćnik komandanta za bezbjednost 307. brigade Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) kada su zbog ubistva policajaca započeli sukobi, koji su trajali deset dana, i da su radili na oformljavanju operativne grupe, čiji je komandant bio Selmo Cikotić.

“Sukobi su se okončali nakon deset dana, predajom u gradu. (…) Zarobljenici su bili smješteni u prostorijama gdje su zatečeni, dok nismo stekli uslove da ih premjestimo”, ispričao je.

Handžić je rekao da je Ratno predsjedništvo donijelo odluku o ustupanju stadiona “Iskre” za ratne zarobljenike i da je tu formiran zatvor. Naveo je da je na čelu Ratnog predsjedništva bio Dževad Mlaćo.

Na pitanje tužioca Mladena Vukojičića o angažovanju zarobljenika za rad, svjedok je kazao da je on izdavao naredbe za angažovanje, nakon što komandant da saglasnost i dozvolu. Pojasnio je da on nije donosio odluku o izboru zarobljenika.

“Korišteni su za asanacije terena u gradu, jedan dio su slali na Prusac, a jedne u Donji Vakuf za uređenje borbenih položaja”, kazao je svjedok.

Handžić je kazao da su po naredbi napravili spiskove zarobljenika, onih koji su učestvovali u borbenim dejstvima i onih koji su civili. U jednom trenutku, prema njegovim riječima, bilo je blizu 600 zarobljenika, od kojih je njih oko 25 bilo na spisku onih koji su bili zapovjednici ili su učestvovali u ratu.

Rekao je da je Mlaćo od njega tražio da predloži lokaciju za izmještanje te grupe zarobljenika, ali nakon što nije imao prijedlog, donesena je odluka da će se smjestiti na Rostovo.

“Mnoga lica su tu pretučena od strane vojnih policajaca. Jedne prilike su zbog posljedica premlaćivanja podlegla tri zarobljenika, sjećam se jednog od njih”, kazao je.

Nakon što se po gradu počelo pričati da se zarobljenicima izgubio svaki trag, Handžić je, kako je rekao, tražio da ga se odvede u Rostovo, da se uvjeri da su zarobljenici živi. Prilikom odlaska sa ovom grupom zarobljenika na Rostovo, jedan od njih je pobjegao, o čemu je on izvijestio komandanta i predsjednika Ratnog predsjedništva.

Ispitivanje svjedoka je prekinuto zbog uloženih prigovora odbrana i utvrđivanja da li se zapisnici o njegovom saslušanju mogu koristiti jer su uzeti u trenutku kada je bio i svjedok i optužen.

Mlaćo je, u svojstvu predsjednika Ratnog predsjedništva Bugojno, optužen s Cikotićem, bivšim komandantom Operativne grupe Zapad Armije BiH. Mlaćo se tereti da je naredio ubistva zarobljenika hrvatske nacionalnosti, a u optužnici se navodi i da je zaustavio transport zarobljenika u Zenicu zbog navodno bezbjednosnih i tehničkih razloga. Cikotić je optužen da nije spriječio podređene pripadnike Armije RBiH da počine krivična djela, kao i da je propustio da preduzme mjere zbog mučenja i ubistava ratnih zarobljenika.

Drugi svjedok tužilaštva Zoran Pocrnja kazao je da je tokom 1993. bio vojni policajac i da se predao 23. jula, nakon sukoba koji su trajali deset dana.

“Izašli smo vani, krenula su postrojavanja i odvođenja, bili smo u salonu namještaja sedam dana, poslije toga su nas izmjestili”, rekao je.

Pocrnja je ispričao da je odvođen na rad na Prusac, gdje su kopali trašeje, rovove i zemunice, a da je neprijateljska linija bila toliko blizu da su čuli vojnike.

“Išli smo samo noću ili kad je ružno vrijeme, da nas ne vide”, kazao je.

Na pitanje tužioca da li pamti zarobljenike s kojim je odvođen na radove, svjedok je naveo više od deset imena objašnjavajući da se dio njih nikada nije vratio s radova.

Nastavak suđenja je 12. novembra.