Svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine prisjetio se napada na Jošanicu u decembru 1992. i kamiona s mrtvim mještanima kojim je otišao za Foču.

Svjedok Momir Kulić

Svjedok Momir Kulić kazao je da je 18. decembra 1992. otišao kod tetke u selo Baždare na slavu. On je rekao da je živio u Foči i da je bio vojno angažovan u Petom bataljonu.

Kulić je naveo da je u kući bilo više članova familije i da su do kasno sjedili, a da ga je oko pola šest probudila pucnjava, kada je izašao na vrata.

- Tetak nosi naramak drva, gdje ovo puca… Sastavilo je odozgo, grmi, puca. Ja poletio u kuću i vičem im: ‘Bježite naniže potoku' - prisjetio se svjedok.

On je naveo da se zaustavio prije puta jer je vidio oko 40 vojnika u raznim uniformama, koji su otišli prema Brajkovićima. Rekao je da je prešao cestu i da je s jednog mjesta čuo vrisku ženskih glasova i galamu iz pravca Škobalja i Viline.

- Pod Vilinom nastade galama, pomaganje žena - kazao je Kulić, dodajući da je dalje kod jednog mosta takođe čuo psovke i viku.

Prema njegovim riječima, u međuvremenu se borba stišavala i pristigli su momci, vojnici iz drugih sela. Naveo je da su pored mosta bila iznesena tijela Miladina i Jele Višnjić.

- Miladin je bio pokriven ćebetom, a Jela raščupana, sva krvava - prisjetio se svjedok, dodajući da su oni “stradali od noža“ ispod mosta.

Ispričao je da je njihov sin tada doživio nervni slom. Svjedok je govorio i o mrtvim tijelima drugih mještana, te jednom čovjeku bez glave. On je kazao da su mrtvi stavljeni u jedan kamion, gdje se i on popeo, i odvezeni su u Foču.

Kulić je rekao da je taj dan ubijena njegova tetka koja je bježala s njegovom majkom i još jednom ženom. Kako mu je majka pričala, jedan vojnik otvorio je vatru na tetku kada je spazio i rekao: “Vidi babe, mogla nas je pobiti“.,

Selo spaljeno

On je naveo čije su kuće u Baždarima spaljene. Kazao je da je njegovo rodno selo Alinovići bilo spaljeno u septembru.

Za zločine počinjene na području Foče, kao i Višegrada i Čajniča u periodu od augusta 1992. do februara 1993. godine, optuženi su Ferid Buljubašić, Ahmed Sejdić, Rašid Sobo, Ševko Glušac, Zakir Jamak, Bahrudin Muhić, Adem Fehrić, Mustafa Poljo, Enver Kustura, Muhamed Liska, Sakib Čakar, Izet Sejdić i Munir Nalo, nekadašnji komandanti i pripadnici Armije BiH.

Na pitanja Odbrana, Kulić je precizirao da nije lično vidio kako su pojedini mještani stradali, kao i da nije bio prisutan prilikom obdukcije.

Potvrdio je da je ponio oružje kada je krenuo bježati, nakon što je počeo napad, te da je inače nosio sa sobom oružje kada se vraćao s položaja u Preljući. On je negirao da mu je, kada se 19. decembra čula pucnjava, tetak rekao da se vode borbe kao što se navodi u njegovom ranijem iskazu.

Kulić je naveo da je bio krenuo prema Bogavićima kada je čuo da vrisku žena iz Škobalja. Braniteljica Mirna Avdibegović pitala je svjedoka da li zna da od Bogavića do Škobalja ima 1.250 metara, na šta je on rekao da mu to nije poznato.

Suđenje se nastavlja 29. oktobra.