Bivši pripadnik tajne službe i načelnik Podcentra za tajna praćenja Službe državne bezbjednosti Edin Garaplija je reagovao na intervju ministra vanjskih poslova BiH i lidera NiP-a Elmedina Konakovića objavljenom na Avaz TV-u.

Njegovu reakciju prenosimo u cijelosti.

- Molim da u skladu sa profesionalnim kodeksima objavite moju reakciju na izjavu Elmedina Konakovića iznesenu na Vašoj cijenjenoj AVAZ TV, u kojoj je na vaše pitanje o krivičnoj prijavi protiv Bakira Izetbegovića, Kemala Ademovića, Osmana Mehmedagića, Nedžada Herende i još dva lica, za organizovani kriminal i politička ubistva, istakao sljedeće:

„Krivičnu prijavu nisam vidio. Vidio sam u medijima neke izjave Garaplije koji je sudionik i svjedok tog nekog vremena, koji je to aktualizirao koliko dvije – tri decenije nakon što se to dešavalo. Nisam tu temu pratio na pravi način. Ja Kemala Ademovića poznajem, o njegovom karakteru i poštenju mogu govoriti samo afirmativno. On je jedan od mojih najbližih saradnika. Ne sumnjam ni jedan momenat u njegov kredibilitet, moral i poštenje. Neka se nadležni organi, kao i s Dinom Konakovićem, bave na adekvatan način, bez ikakvih političkih primjesa. Ko god je počinio bilo kakvu grešku, bilo kakav kriminal, treba da odgovara, ne smije biti zaštićenih.“

Zvaničan podstrek

Pozdravljam izjavu Elmedina Konakovića da ne smije biti zaštićenih i da ko god počinio bilo kakav kriminal, treba da odgovara. Smatram da je ovo zvanični podstrek svim istražnim i tužilačkim institucijama da se hrabro suprotstave bilo kojim oblicima kriminala ko god da ga je počinio i da ne smije biti zaštičenih. Ovim putem Konakovića i bosanskohercegovačku javnost podsjećam na sljedeće nesporne činjenice:

1. 1996. godine sam Kemalu Ademoviću tadašnjem direktoru Agencije za Istraživanje i Dokumentaciju (AID), prijavio zločinca Herendu Nedžada za najteže ratne zločine koje je isti počinio kao pripadnik terorističke jedinice „Ševe“ a po nalogu tadašnjih najviših bošnjačkih rukovodilaca. Epilog toga je da sam ja zatvoren u montiranom procesu a zločinac Herenda u bjekstvu pod crvenom potjernicom Interpola. Ratni zločini NE ZASTARJEVAJU. Par mjeseci nakon mog zatvaranja u septembru 1996. mučki je ubijen Nedžad Ugljen, zamjenik tadašnjeg direktora AID-a Kemala Ademovića, a par godina poslije i Jozo Leutar, zamjenik Federalnog ministra unutrašnjih poslova. Ademović je u tom periodu kao visoki policijski rukovodilac propustio da te slučajeve kao profesionalac rješi, te je činio sve da ih zataška i prave krivce amnestira od odgovornosti. Danas je Ademović prvi zamjenik Elmedina Konakovića u njegovoj političkoj partiji.

2. 1998.-2000. godine, nakon što je tadašnji Dom za ljudska prava u BiH (u kojem su pored domaćih bili i nezavisni međunarodni sudci) u dva postupka presudio u moju korist, oslobođen sam od lažnih optužbi a domaćem pravosuđu je naloženo da postupa po mojim prijavama o terorističkim aktivnostima „Ševa“. U tom periodu, Konakovićev zamjenik Kemal Ademović još uvijek je bio direktor AID-a.

3. 2001-2002. sam svoja saznanja oko terorističkih aktivnosti i zločina „Ševa“ i njihovim nalogodavcima dao pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetima Kri-89/01 i Kri 108/02 . U tom periodu, Ademović više nije bio direktor AID-a ali je bio u vrhu Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova.

4. 2012-2015 sam kao svjedok suda pod obavezujućim nalogom, pred Haškim tribunalom dao iskaze u procesima „Karadžić“ i Mladić“. Svako dobronamjeran se na YouTube kanalu može lično uvjeriti u kom svojstvu i šta sam tada izjavio o ratnim zločinima terorističke jedinice „Ševe“.

Montirani proces

5. 2019-2022. zbog mog svjedočenja pred Haškim tribunalom, od „duboke bošnjačke države“ kojoj pripada i Konakovićev prvi zamjenik, inače bliski rođak familije Izetbegović, dobio sam još jedan montirani proces u kome sam pravosnažno oslobođen svih optužbi.

6. 2024. u svojoj krivičnoj prijavi pored Konakovićevog zamjenika Ademovića, navodim i njegovog nasljednika na čelu obavještajne službe Osmana Mehmedagića, ali i njihovog naredbodavca Bakira Izetbegovića, bez čijeg znanja i odobrenja nije moglo proći ni jedno političko ubistvo a kamoli zataškavanje istraga. Uz 50 kredibilnih svjedoka i preko 1000 stranica dokumenata iz Haškog tribunala, domaćih i međunarodnih pravosudnih i istražiteljskih agencija, ne sumnjam da će hrabri i čestiti tužioci konačno rješiti ono što i vrapci na grani znaju, a u kuolarima se tajno i šutke govori, jer treba imati hrabrosti i javno to reći narodu.

7. I na kraju, dobro je da Konaković zna pomalo rumunski i italijanski jezik, jer nam treba iskustvo hrabre evropske tužiteljice Rumunke Laure i objektivnost Italijana Luiđija novodolazećeg šefa EU delegacije u BiH, koji trebaju ohrabriti naše pravosuđe, jer kako to lijepo Konaković reče:

„Ko god je počinio bilo kakvu grešku, bilo kakav kriminal, treba da odgovara, ne smije biti zaštićenih.“