Bivši branitelj, suočen s optužbama za ratne zločine, izvršio samoubistvo. Žrtva ratnog zločina iz Foče, koja je do tada živjela normalnim životom, u trenutku prijema rješenja kojim joj se priznaje status civilne žrtve rata, odlučila da oduzme sebi život. Borac iz Srebrenika raznio se bombom.

Ovo je samo dio potresnih priča iz Udruženja „Svjetlost Drine“ u Goraždu, adrese na kojoj oboljeli od posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) svakodnevno mogu zatražiti pomoć.

Svi nervozni

Iskustvima volontera ovog udruženja treba dodati i desetine drugih tragedija širom BiH, kojima je doprinio i PTSP.

  - U početku mnogi nisu svjesni šta im se dešava, a nailaze na nerazumijevanje okoline, pa često nemaju podršku ni porodice. Nervozan si, sve ti smeta, a niko to ne pripisuje pravom uzroku - kaže Mustafa Čelik, predsjednik Udruženja „Svjetlost Drine“.

Ratne traume nastavljene su konstantnim stresom i u miru, bez ikakvih nagovještaja kada se građani konačno mogu nadati sigurnosti i stabilnosti. Kao okidač za pogoršanje može poslužiti i mnogo blaža trauma od prvobitne.

- Svi nas razumiju, a niko ništa ne poduzima. Nije dobro da ljudi ne mogu ostvariti pravo na invalidninu, osim onih koji su oboljeli do 23. decembra 1997. Tu ne može biti vremenskog ograničenja. Imamo primjera, poput svjedoka ratnog zločina koji je tada imao 12 godina, da mu je ispitivanje o tim događajima bilo okidač da se pojave simptomi PTSP-a. 

Problem je i to što oboljeli imaju besplatne lijekove za PTSP, ali ne i za oboljenja koja dobivaju kao posljedicu - šećer, razne osipe, čak i šizofreniju. Obično su na egzistencijalnoj naknadi ili s minimalnim penzijama, pa sve što imaju troše na lijekove ili se zadužuju - ističe Čelik.

Evidencija ne postoji, a, prema različitim procjenama, broj osoba koje imaju psihičke poremećaje povezane sa stresom je između 400.000 i 1,7 miliona.

Oboljeli u miru

PTSP povećava broj suicida, ubistava, razara porodice, nagriza kompletno društvo. Psiholog Marko Romić kaže da je PTSP ogroman problem ne samo za populaciju koja je preživjela ratne strahote već i za one koji su oboljeli u miru, a takvih je možda i više.

- Većina ljudi je u rat ušla s očekivanjima da se bore za nešto pravedno, dobro, istinito, za državu u kojoj će vladati red i zakon. Nije trebalo puno da shvate da od tih očekivanja nema ništa.

To razočarenje je, moguće, veći generator problema od onog što su doživljavali u ratu, posebno kada političari stalno podgrijavaju atmosferu nesigurnosti, opasnosti, prijetnji od nekog drugog - kaže Romić.

Izrazito intenzivan stres

Pojašnjava da PTSP može razviti bilo koja osoba koja se nađe u okolnostima koje izazivaju izrazito intenzivan stres, pogotovo ako on traje duže vrijeme i ako ta osoba ne nađe način da se nosi s njim.

- PTSP je izrazito veliki problem u BiH, a nemamo dovoljno kapaciteta da se kvalitetno nosimo s tim. Imamo centre za mentalno zdravlje, stručno osoblje, institucije, ali to nije dovoljno snažno, a često su i nezainteresirani za rješenja - ističe Romić.

Simptome može imati i supruga koja trpi nasilje muža, dijete koje odrasta u porodici u kojoj su svakodnevne svađe, radnica koja trpi nasilje nadređenih...