Poslanici crnogorskog parlamenta jučer su za vrhovnog državnog tužioca izabrali Milorada Markovića.

Dvotrećinska većina

Glavni državni tužilac u susjednoj Crnoj Gori bira se u Skupštini. Za izbor vrhovnog tužioca u prvom krugu glasanja potrebna je dvotrećinska većina. Ukoliko ona ne bude osigurana, u drugom krugu glasanja potrebna je tropetinska većina od 49 poslanika. Marković je ukupno imao 61 glas od 74 moguća.

Gotovo je identičan način biranja glavnog državnog odvjetnika (ekvivalent državnom tužiocu) u susjednoj Republici Hrvatskoj. Glavnog državnog odvjetnika imenuje na vrijeme od četiri godine Hrvatski sabor, na prijedlog Vlade Republike Hrvatske, uz prethodno mišljenje Odbora za pravosuđe Hrvatskog sabora.

Bosna i Hercegovima ima, međutim, drugačiji način biranja. Glavnog državnog tužioca (kao uostalom i sudije) imenuje Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV). Iako ovo na prvu izgleda kao način da se smanji politički utjecaj na imenovanje, tako što bi se potpuno odvojilo od političkih institucija odlučivanja, u praksi u BiH to do sada nije bio slučaj. Naime, osim što je ovakav način imenovanja dao ogromne ovlasti i moć Visokom sudskom i tužilačkom vijeću, upravo je ono često bilo pod političkom kontrolom.

Moć VSTV-a

Simptomatičan je primjer Milana Tegeltije. Nakon što je godinama bio jedan od najmoćnijih ljudi u BiH gospodareći na svojoj poziciji, Tegeltija je nakon ostavke na mjesto predsjednika VSTV-a ekspresno ušao u kabinet Milorada Dodika kao njegov savjetnik u Predsjedništvu.

Postoji više argumenata zašto je dobro da parlament bira glavnog tužioca te zašto bi trebalo razmisliti u uvođenju takve prakse i u Bosni i Hercegovini.

Naime, u predstavničkoj demokratiji upravo su članovi parlamenta u ulozi predstavnika naroda u pravom smislu te riječi i određenih glasačkih okruga te na taj način kroz svoje djelovanje ispunjavaju narodnu volju. Postavljanje praga visoko, kao neophodnog uvjeta za izbora tužioca od, primjerice, dvije trećine, kao što je to u Crnoj Gori ustanovljeno, mogućnost zloupotreba odnosno nametanja tužioca kao izraza volje samo jedne vladajuće strukture svodi se na minimum. Umjesto toga, dvotrećinska većina zahtijeva široku društvenu koaliciju između pozicije i opozicije.

U takvoj situaciji najveću šansu da budu izabrani imaju upravo neutralni kandidati, tj. oni tužioci koji nisu u posebnim vezama ni s jednom političkom opcijom i oko kojih onda više stranaka može pronaći konsenzus. To implicira da najkvalitetniji i najnezavisniji pojedinci imaju najveće šanse da budu birani na pozicije.

Glasanje naroda

U saveznoj vladi Sjedinjenih Država državni tužilac je član kabineta i, kao šef ministarstva pravosuđa, najviši je službenik za provedbu zakona i advokat vlade. 

Pojedinačne američke države i teritorije, kao i federalni okrug Vašington, također imaju državne tužioce sa sličnim odgovornostima. Većina tužilaca bira se narodnim izborima, za razliku od državnog tužioca SAD, kojeg imenuje predsjednik i potvrđuje Senat.