Čim oči otvorimo i, naravno, u ruke uzmemo mobitel da vidimo šta ima novo, dočeka nas često vijest da je zrak vrlo nezdrav na području Kantona Sarajevo, a slična situacija je i u još nekim bh. gradovima.
Bh. prijestonica je vrlo često u svjetskim okvirima visokorangirana kada je zagađenje zraka u pitanju.
I – nikom ništa.
Doduše, proglase se epizode „Upozorenja“, ali na terenu, tj. na ulicama grada ljudi imaju malo koristi od mrtvog slova na papiru.
Smog ubija, što potvrđuju i podaci Svjetske zdravstvene organizacije prema kojima je BiH peta u svijetu po smrtnosti koja je uzrokovana zagađenjem zraka.
No, koga u ovom mulju, blatu, bezakonju, korupciji, nepravdi zanimaju ekologija, čist zrak i slične stvari?
A da se ljudi, dok se guše, nešto bune, ne bi se baš reklo. Šta je ljudima u BiH danas uopće važno, da li je baš sve obesmisleno do krajnje granice, da li ljudi bježe u zaklon nebitnosti svega što ih okružuje da bi se zaštitili od očaja i užasa koji vlada? Teško je ljude probuditi iz letargije i razočarenja.
Mladi nas gledaju, uče od nas. Oni manje slušaju šta govorimo, a više gledaju kako se ponašamo i šta činimo.
Ali, dok ne bude čisto u nama, neće biti čisto ni van nas.