Povodom 80. godišnjice Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a i Drugog zasjedanja AVNOJ-a, Akademija nauka i umjetnosti BiH, u saradnji s JU Fond memorijala Kantona Sarajevo, organizirala je naučnu konferenciju “Državnost Bosne i Hercegovine u XX i XXI stoljeću: Historijski izazovi i dostignuća u razvoju državnosti BiH“.

Aktuelni izazov

Više od 30 istraživača i naučnih radnika iz nekoliko država govorilo je o prijelomnim trenucima u historiji ove zemlje, od ZAVNOBiH-a do aktuelnih izazova u postdejtonskoj BiH i budućnosti ove zemlje.

- Poseban doprinos svih tih referata je u produbljenoj kritičkoj analizi posebnih perioda u istorijskom razvoju državnosti BIH, savremenih kretanja u funkcionisanju i razvoju države i kritičkim pogledima i idejama kako dalje razvijati državu BiH na zadovoljstvo svih njenih građana. Bogatstvo ideja je prisutno i ono će biti sadržano i u posebnom zborniku radova koji će biti štampan nakon skupa - kaže potpredsjednik Akademije nauka i umjetnosti BiH i bivši član Državnog predsjedništva Mirko Pejanović.

Naučni skup u ANUBiH-u, poput stranica jedne knjige, obuhvatio je sva važna poglavlja u novijoj historiji BiH. Jedan od prijelomnih dana bio je upravo 25. novembar 1943. godine. Tada je u Mrkonjić-Gradu definirana pozicija BiH kao zajednice zbratimljenih naroda i ravnopravne federalne jedinice unutar demokratske Jugoslavije.   

- U literaturi se to uzima i kao obnova državnosti, nakon više od 400 godina tuđinske vladavine. To je istorijski datum koji je doveo do toga da BiH i njeni građani budu svoji na svome. Ne smijemo ispustiti iz vida da je i tada bilo velikih otpora ideji o BiH kao jednoj od ravnopravnih državnih jedinica, jer su bila jaka zagovaranja da ona ima status pokrajine. Međutim, Pokrajinski komitet, čija su glavna snaga bili Rodoljub Čolaković i Avdo Humo, u samo predvečerje održavanja Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a otišli su do Tita i izložili mu svoje stajalište da je potrebno s dnevnog reda skloniti pitanje čija je BiH, koje je dolazilo iz Srbije i Hrvatske. Tito je u tom razgovoru, svojom čvrstom odlukom i moći koju je imao u rukovodstvu NOP-a, zaokružio podršku ideji ZAVNOBiH-a da BiH ima svoju punu državnost - kaže Pejanović.

Vrlo važan period je i vrijeme izgradnje, napretka u nauci, ekonomiji i kulturi nakon Drugog svjetskog rata. Akademik Dušan Bilandžić, koji se bavio političkom historijom SFRJ i njenih republika, rezultate društvenih reformi iz tog perioda smatra zlatnim dobom BiH.

- Država je izašla iz nepismenosti i pazila na obrazovanje svakog djeteta, osnovala škole, četiri univerziteta, Akademiju nauka, televiziju, izgradila asfaltne ceste do svakog opštinskog središta, ali izgradila i jedinstvo rukovodstva BiH. BiH je promijenila strukturu privrede, iz bazne prešla u prerađivačku. Uspjela je da izvede projekat skidanja hipoteke ustaštva s hrvatskog naroda u zapadnoj Hercegovini i njegovog uvođenja u punu ravnopravnost. Važno je bilo i priznanje nacionalnog subjektiviteta muslimanskog stanovništva - ističe Pejanović.     

Proces disolucije

Na temelju odluka ZAVNOBiH-a, naglašava, BiH je, u procesu disolucije bivše Jugoslavije, 1992. godine mogla zatražiti i dobiti podršku svojih građana na Referendumu o nezavisnosti.

Pejanović podsjeća da je 64 posto građana izašlo na referendum, a njih 99 posto podržalo neovisnu BiH.

- Građani BiH su i tada iskazali svoju antifašističku svijest time što su u tolikom broju izašli na referendum, iako se na granicama BiH, u Hrvatskoj, već vodio sukob. Građani su svjesni šta im znači njihova domovina i donijeli su odluku koja predstavlja najviše što jedna država može u svom razvoju postići. Zato su 25. novembar i odluke Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a naš izvor, izvor za razvoj naše državnosti - dodaje akademik Pejanović.

Gotovo u isto vrijeme navršilo se 28 godina od parafiranja Dejtonskog sporazuma. Iako njegovu provedbu već godinama prate i pitanje je li se trebalo pristati na rješenja koja je sadržavao, Pejanović je kategoričan da je Dejtonski sporazum okvir koji se može smatrati preokretom za opstojnost države, jer je zaustavio stradanje civila, urušavanje materijalnih dobara i destruiranje države kroz njenu etničku podjelu.

- Dejtonski sporazum je primarno zaustavio rat i stradanja, a imajmo u vidu da je počinjen i zločin genocida. To je postignuto pregovorima, kompromisom, a do konsenzusa se došlo tako što je on oblikovan unutar vodećih svjetskih sila, predvođenih liderstvom SAD. Oni su htjeli da se rat zaustavi i da se odbrani i sačuva ova država. Taj sporazum je stvorio novi okvir za BiH, da ona može krenuti u izgradnju mira i procese integracija u EU i NATO, a njime su definisane i institucije međunarodne zajednice koje imaju ovlaštenje za provođenje Dejtonskog sporazuma - ističe Pejanović.

Evropski put

Sve izazove u svojoj historiji BiH je savladala, podsjeća naš sagovornik, pa isti rezultat očekuje i kada je u pitanju provođenje reformi i pristupanje EU i NATO savezu.

U to vjeruje zbog podrške oko 75 posto građana evropskom putu BiH, jer oko pola miliona ljudi u posljednjih desetak godina već je napustilo BiH i postalo dijelom EU, ali zbog jačanja demokratskih snaga u BiH usmjerenih ka evropskim integracijama, podrške međunarodne zajednice.  

- Budućnost BiH je u EU i NATO-u, što jednim imenom nazivam evropeizacijom bh. društva i države, preuzimanjem evropske pravne stečevine kroz pregovore koji nam se trebaju otvoriti. To podrazumijeva zagovaranje ubrzavanja integracija BiH u EU u kontekstu novih geopolitičkih kretanja, jer, ako tog ubrzanja ne bude, BiH može postati plijen. Na to je upozorio i Jens Stoltenberg, generalni sekretar NATO-a koji je ovih dana bio u BiH. To je politika secesije, blokade institucija države, kršenja Dejtonskog sporazuma i širenje uticaja Ruske Federacije. Tu dolazim do mjesta na kojem pozivam OHR i visokog predstavnika, kao i specijalnog predstavnika EU da svojim nadležnostima zaustave politiku secesije i urušavanja države BiH. Pitali su me i devedesetih imam li straha. Nemam, jer ja branim svoj grad i svoju državu. Ni danas nemam straha, ali ni uzdržavanja od kritike politika koje urušavaju zajednički život, mir, Dejtonski sporazum i slobodu. Demokratske snage u BiH i institucije međunarodne zajednice moraju zaustaviti politiku secesije. Tu se uvijek govori o jednom imenu, ali politiku treba zaustaviti. Državu BiH treba jačati, a ne oduzimati joj nadležnosti i ubrzano je uvesti u EU i NATO. Većina građana želi mir i evropsku perspektivu - ističe Pejanović.

Moramo jačati institucije

Novo ustrojstvo države s dva entiteta, deset kantona i distriktom smatra posljedicom rata, ali očekuje da kroz integraciju u EU i svoju unutrašnju reintegraciju BiH izgradi demokratske institucije, nove odnose i vrijednosti i promijeni sadašnje ustavno-političko ustrojstvo.

- Kad se odmakne u pregovorima o članstvu u EU i kad se geopolitičke prilike poboljšaju, BiH će dobiti podršku da provede te reforme i ona će ih, sigurno, provesti. Naročito u jačanju institucija. Naprimjer, prva institucija je Parlament BiH sa 42, koji se mora uzdići na 100 poslanika. Kao što imaju sve države u susjedstvu. Da ima snagu da izražava šire interese iz svih dijelova zemlje. Da se proširi Vijeće ministara i formiraju još neke institucije koje bi BiH omogućile da uspješno funkcioniše u okviru EU - kaže Pejanović.

Dejtonski sporazum je primarno zaustavio rat i stradanja, a imajmo u vidu da je počinjen i zločin genocida. To je postignuto pregovorima, kompromisom, a do konsenzusa se došlo tako što je on oblikovan unutar vodećih svjetskih sila, predvođenih liderstvom SAD. Oni su htjeli da se rat zaustavi i da se odbrani i sačuva ova država.