Kada su 15. maja krenule poplave u Doboju, dva dana i dvije noći sam proveo na ormaru, ali sam preživio. Međutim, moja majka nije i ona je preminula kada je pala s ormara. Dio je ovo potresnog svjedočenja Dušana Petkovića, a koji je danas u Okružnom sudu u Banjoj Luci saslušan kao svjedok u predmetu protiv bivšeg gradonačelnika Doboja Obrena Petrovića i bivšeg šefa Odsjeka civilne zaštite u ovom gradu Milka Vidakovića, piše Srpskainfo.

Oni su optuženi su da su tokom poplava 2014. godine izazvali opasnost za živote ljudi i imovinu većeg obima, usljed čega je nastupila smrt 11 osoba i velika materijalna šteta.

Dozivala pomoć

Petković je ispričao da je 15. maja 2014. godine, u vrijeme poplava živio s majkom (88).

– Tog jutra sam se probudio i pravio kafu za šporetom, dok je majka ležala na krevetu. U jednom trenutku voda je krenula ulaziti u kuću i otvorio sam vrata da vidim šta se dešava. Odjednom voda je brzo ulazila u kuću – ispričao je Petković.

Kaže da bi spasio majku da ju je prvo podigao na sto, a da se ona prepala i dozivala pomoć.

– Kada je voda prešla preko stola, majku sam podigao na vitrinu, ali je ona u jednom trenutku pala i oboje smo završili u vodi. Tada više ništa nije govorila, skroz se bila izgubila. Samo je gledala. Ja sam uzeo neki čaršav kako bi je zavezao ispod ruku i podigao na ormar, ali nisam uspio. Ona je već bila preminula – pojasnio je Petrović.

Dodao je da se nakon toga popeo na ormar, gdje je proveo iduće dva dana i dvije noći.

Rekao je i da nije čuo nikakve uzbune, sirene, niti mu je neko dolazio na vrata da ga upozori na moguće poplave.

On je zatražio da nadoknadu štete koja mu je nastala zbog poplava, kao i zbog smrti majke.

Izgubila majku

Svoj iskaz danas je dala i Bosiljka Vidaković, a koja je tog kobnog 15. maja u poplavama izgubila majku.

Ona je u suzama ispričala kako je njen muž pronašao tijelo njene majku u dnevnom boravku kuće. Tokom svjedočenja ona je ispričala da je taj dan čuo sirene, ali da su je na poplave upozorile komšija i zet koji je policajac.

Slavojka Dragičević je u Okružnom sudu u Banjoj Luci ispričala da je njen otac (1941) nastradao u poplava.

Istakla je i da ih niko nije lično obavijestio o poplavama. Ispričala je da je otac živio u kući preko puta njene.

– Kad se voda povukla, zamolila sam poznanike da vide ima li koga u kući mog oca. Rekli su da nema nikoga. Otac je kasnije nađen u komšijskom dvorištu, preko puta u odnosu na očevu kuću. Njega je voda izbacila iz kuće. Voda je bila hladna, ne znam ko to može preživjeti -rekla je Dragičević.

Rekla je da su nakon toga nadležni odnijeli tijelo oca i daje niko nikada nije obavijestio o uzroku smrti, ali i da je malo nedostajalo da njenog oca sahrane kao beskućnika.

Nevenka Ubiparipović je tog 15. aprila izgubila oca.

Ispričala je da je otac tog jutra ostao sam u stanu, a da su je kasnije iz bolnice obavijestili da je pronađeno njegovo tijelo.

Ona je zatražila da joj se nadoknaditi šteta za smrt oca, ali i ostala, materijalna šteta, koju su pretrpjeli.

- Naknadu tražim od gospodina Obrena - rekla je Ubiparipović.

Svjedok Dragan Blagojević je tada živio sa suprugom, sinom i roditeljima, koji su bili u prizemlju kuće.

Ispričao da je noć prije poplava njegov otac išao do rijeke Bosne, a kada se vratio, rekao je “Bosna je velika, ali se brani”.

On je kobnog jutra otišao na buvljak gdje je držao štand i pomogao supruzi da postave robu.

– Kada sam se htio vratiti kući, nisam mogao prići od vode. Voda u kući je u to vrijeme brzo nadolazila. Komšija je pomagao majci da iz ljetne kuće ode na sprat. Otac je ušao u prizemlje, vjerovatno da još nešto uzme. Tada je izgubio život – rekao je Blagojević.