Javnosti je nepoznato kako je Dejtonski mirovni sporazum odmah nakon potpisivanja 1995. trebao imati svoju drugu fazu. Nakon političkoga zaustavljanja rata planiralo se mir ojačavati gospodarskim vezama Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Za nju je Klinton (Bill Clinton), između ostaloga, zadužio američkog ministra trgovine Rona Brauna (Brown). 

Strategija je bila financijskom pomoći omogućiti brži rast gospodarstva i na takav način obje države usmjeravati prema Zapadu. Kada je u SAD 1996. projekt usuglašen, Braun je s velikim predsjedničkim izaslanstvom Bila Klintona krenuo u posjetu BiH i Hrvatskoj. S njim su u avionu bili vodeći menadžeri moćnih američkih kompanija (graditelji, bankari, naftaši...). Nažalost, Boeing 737 je nedaleko od dubrovačkog aerodroma Čilipi udario u brdo. Poginulo je svih 35 putnika, podsjeća Večernji.

Navigacijski sistem

Službeno je utvrđeno kako je glavni uzrok nesreće bio navigacijski sistem. Nakon te tragedije u Americi je splasnuo entuzijazam za BiH. Tamošnja se javnost počela pitati - zar tako skupom cijenom moramo plaćati mir na Balkanu.

Braunova smrt usporila je, a u mnogim projektima zaustavila američki gospodarski poticaj suradnje BiH i Hrvatske. A prije toga, primjera radi, Hrvatska je i sama razmišljala o zajedničkoj autocesti. Onoj koja će od Bregane, Zagreba, Siska voditi preko Bihaća, Livna, Popova polja… Trasu "ceste mira", što joj je bio jedan od radnih naziva, trebali su te 1996. potpisati bošnjački i hrvatski premijeri Hasan Muratović i Zlatko Mateša, navodi Večernji.

Međutim, kako je u avionu s Braunom poginuo i Stjuart Tolan (Stuart Tholan), predsjednik Bechtel Corporationa, taj projekt na zamišljeni način nikada nije realiziran. Gospodarska saradnja između Hrvatske i BiH, koja je danas itekako snažna, ne može imati ni približno onaj učinak koji je mogla imati u prvim godinama poraća.

Amerikanci udarili u brdo

Vizija Amerike u to je vrijeme bila iskoristiti ratno savezništvo Hrvata i Bošnjaka i pretočiti ga u mirnodopsko gospodarsko i političko povezivanje dvije države. I jačanje mira. Podsjetimo, temelj njihova partnerstva, uz Vašingtonski i Dejtonski sporazum, bio je i Splitski vojni sporazum. Koji je bio prekretnica rata u BiH. 

Temeljem njega hrvatske vojne snage pozvane su da na teritoriju BiH zajednički i koordinirano djeluju s bošnjačkom Armijom RBiH. Rezultiralo je to oslobađanjem Hrvatske, ali i deblokadom Bihaća, a u konačnici i završetkom rata. Odnosno potpisivanjem mirovnog Dejtonsko-pariškog sporazuma. Ratnu strategiju saradnje Amerikanci su planirali primijeniti i u miru. No kada su je osmislili i krenuli u njezinu realizaciju, "udarili su u brdo". Završilo je tragično.

Čitajući u Večernjaku intervju s Miomirom Žužulom, bivšim ministrom vanjskih poslova i ambasadorom Hrvatske u SAD, zazvonila mi je jedna njegova izjava kako on ne vjeruje u slučajnost što "druga faza Dejtona" nikada nije realizirana. Nije objasnio na što je mislio pa sam se odmah sjetio teorija zavjere oko pada Boeinga 737. Kružile su priče kako je Braun pronađen s ranom u glavi koja je nalikovala na onu od metka, a obdukcija nikada nije obavljena.

Stjuardesa preživjela pad

Čudnovata je i smrt stjuardese koja je preživjela pad. Također, Air Force je objavio kako je jedan od signalnih tornjeva bio ukraden prije tragedije te da su avion satima tražili iznad mora, a ne na kopnu iako je NATO-ov AWACS imao preciznu snimku njegove putanje. Veliku prašinu podigla je činjenica kako je tri dana nakon nesreće mrtav pronađen šef navigacije Niko Jerkić. No, što god da je bilo, ova tragedija itekako je utjecala na daljnji tok zbivanja na našim prostorima.

Nažalost, komentiralo ju se samo na trivijalne načine, ponajviše o tome je li netko prije slijetanja objavio vijest da je Braun sretno doputovao u Dubrovnik. Nikada nije ozbiljno analizirana ovako osmišljena američka strateška operacija, odnosno kakvu je tragediju, uz ljudske žrtve, nanijela hrvatsko-bošnjačkim odnosima, piše Večernji list.

U danima kada im je još uvijek trebao američki "vjetar u leđa". A on je splasnuo u brdu iznad Čilipa. Ono što svakako nisu teorije zavjere jest da su visoki predstavnici nakon toga već od 2000. godine krenuli u brutalno obezvrjeđivanje Dejtona, odnosno obespravljivanje Hrvata. Brojnost naroda postala je glavni argument za promjenu političkog sistema. Takav odnos poremetio je ravnotežu. I pretvorio saveznike u protivnike.

SAD projekat BiH prepušta Evropi

Velika je šteta što Amerika svoj projekt Bosne i Hercegovine sve više prepušta Evropi. Koja u njegovu rješavanju nema ni vizije ni autoriteta. Amerika nakon Braunove pogibije više nije tako odlučno nastavila jačati svoj dejtonski projekt. Zbog toga se on sve više pretvara u suprotnost. Pobjednici i gubitnici zamjenjuju uloge.

Srbi su ga iskoristili za jačanje Republike Srpske, a Bošnjaci i Hrvati međusobnim optužbama slabe i sebe i Federaciju. Strahuje se da će, poput Braunovog Boeinga 737, njihovo krhko savezništvo "udariti" u neko bh. brdo. Nažalost, "kontrolori leta" već odavno im daju pogrešne koordinate. I domaći i strani, piše Večernji list.