Da ne bi uzalud izrovali bečke ili peštanske ulice, Austro-Ugari su odlučili "konjsku željeznicu" - kako se tada nazivao tramvaj - isprobati prvo u Sarajevu. 

Historijski dan

Tako se u ljeto 1884. godine počelo sa kopanjem sarajevskih ulica i polaganjem tramvajskih šina. Tom prilikom Sarajevo je ostalo bez jednog od najljepših mostova - kamenog mosta koji je premošćavao Koševski potok kod Alipašine džamije, ali je dobilo i titulu prvog grada na Balkanu i u srednjoj Evropi koji je imao tramvaj. Prva tramvajska pruga u Sarajevu bila je duga 3,1 kilometar, a počinjala je od današnjeg Ekonomskog fakulteta, pružala se Ferhadijom i dalje glavnom gradskom ulicom (današnjom Titovom) preko Marijin dvora i završavala na uzanoj željezničkoj stanici. Tada je napravljena samo jedna traka pa se tramvaj vraćao istim šinama kojim je i došao. Bilo je propisano da jedan konj ne smije voziti više od dva kruga, kako se ne bi iscrpio. Johan Hanke je bio prvi "tramvajdžija".

Prvi tramvaj je zvanično počeo s radom 1.1.1885. godine u 10 sati. Sva četiri kola za osobni promet stajala su pred stanicom u Ferhadiji, a pred njima su se okupili zemaljski poglavar Appel, civilni adlatus Nikolić, podmaršal Buvard, generali Haas i Arlow, predstojnici Zemaljske vlade i Gradsko poglavarstvo. Cijela ova svita je zatim sjela u kola i za 13 minuta odvezla se do gradskog kolodvora "glatko, čisto, nečujno, kao na dlanu".

Od 3. maja 1895. godine je pokrenut prvi električni tramvaj na ulicama Sarajeva.

Tramvaj - simbol grada

Godine 1958. grad Sarajevo je nabavio oko 50 PCC tramvajski vozila iz Vašingtona i još 21 tramvajskih vozila je nabavljeno 1962. godine. Ta vozila su bila izgrađena u periodu 1941. – 1944. od tvrtke St. Louis.

Godine 1960. postavljene su šire tračnice veličine od 1,435 mm (Standardna tračnica).

Tokom opsade Sarajeva (1992. – 1996.), tramvajska vozila bila su jako oštećena. Sustav je prestao raditi 15. aprila 1992., 9 dana nakon početka rata u BIH. Ponovo je pokrenut 15. aprila 1994. iako je bila moguća opasnost ratnog stanja. Prije rata je planirana izgradnja rute Nedžarići - Dobrinja kojom bi se proširila mreža.