Bosanskohercegovački glumački velikan Josip Pejaković povodom Dana državnosti BiH u razgovoru za portal „Avaza“ istakao je kako ga za ovaj datum vezuju samo lijepa sjećanja.
- Slavim 25. novembar vrlo intenzivno od 1982. godine kada mi je rođen mlađin sin. Na taj dan je rođen i Ante Marković, kojeg sam slijedio do kraja života i u čijoj partiji sam bio. Sjećam se tog vremena. Ja sam, podsjetit ću vas, posljednji i jedini živi dobitnik nagrade ZAVNOBIH-a za životno djelo jer onda kada su mi je uručili 1990. godine, to je bila posljednja dodjela ove nagrade. Slavim i 25. novembar 1943. jer se sjećam i na hladnu novembarsku noć kada je uprkos protivljenju gotovo svih, rečeno „Bosna i Hercegovina nije ni hrvatska ni srpska ni muslimanska, već i hrvatska i srpska i muslimanska“. Činjenice govore da je i tada postojala klica nepriznavanja BiH, pa i prije tog zasjedanja ZAVNOBIH-a, a zahvaljujući tom čovjeku mi danas slavimo ovaj dan – rekao je Pejaković.
Komentirao je i svoju čuvenu rečenicu „On meni nema Bosne“ koju povodom Dana državnosti mnogi citiraju.
- „On meni nema Bosne“ pokazuje da je BiH i danas pod udarom. Ja sam uvijek bio vidovit i čovjek koji je predviđao. Oni koji osporavaju Bosnu i Hercegovinu uskoro neće biti jer BiH je bila, jeste i bit će. Zašto je to tako? Možda je crv i u tom Mrkonjiću bio jer se ni trada svi nisu slagali pa se ne slažu ni danas. Ipak, to nije velika tragedija – rekao je Pejaković.
Kako je istakao, bez obzira na trenutnu političku krizu u zemlji i osporavanju države Bosne i Hercegovine, zemlja će preživjeti.
- Narode, ne brini, rata neće biti. Ovo su samo priče nacionalističkih oligarhija, predizborne priče. Treba samo preživjeti do oktobra ako izbora i bude bilo – rekao je Pejaković.
Na kraju imao je poruku za sve mlade ljude u Bosni i Hercegovini.
- Ja nisam, naravno, da napišem pjesmu „Ostajte ovdje, sunce tuđeg neba...“ . Razmislite dobro svojom glavom i ubijedite svoje roditelje da vam ne određuju sudbinu, jer su oni svoju šansu prokockali. Vi, mladi, na potezu ste ili da gradite ovu zemlju ili da svi odete iz nje – poručioje na kraju Pejaković.